Smješten na jezeru Songshan u zabačenim dijelovima grada Dongguana, nalazi se mini-grad Ox Horn Campus (eng. Ox Horn Campus) tvrtke Huawei s replikama europskih gradova…

odnosno koji je savršeno sto posto preslikao povijesne lokacije europskih gradova iz cijele Europe. Cijeli ovaj kraj, tj. ovaj mini grad je u vlasništvu kineske tehnološke kompanije Huawei!

Huaweijev kampus Ox Horn u jugoistočnoj Kini sjedište je Huaweija, suptropski megalopolis s populacijom od 12 milijuna koji je lako prepoznatljiv kao epicentar kineskog tehnološkog booma.

Kampus, koji je otvoren, ali još nije dovršen, sam je mali mini-grad, s impresivnom površinom od 1,4 milijuna četvornih metara, gdje je 25.000 zaposlenika Huaweija smješteno u 108 zgrada.

Trenutna izgradnja kampusa od 2014. do 2019. koštala je nevjerojatnih 1,5 milijardi američkih dolara!

Shenzhen je grad gigantskih zgrada i staklenih nebodera čije površine noću postaju pozornice neonskih neonskih showova gdje kampus izgleda potpuno drugačije.

U kampusu se nalazi ukupno 12 blokova, a svi su nazvani po poznatim mjestima u Europi.

Među njima su Pariz, Verona, Burgundija, Luksemburg, Oxford, Bruges, Windermere, Bologna, Grenada, Heidelberg, Freiburg i Češki Krumlov. Svi ovi blokovi (tematski) stilizirani su prema svojim nazivima.

Svi su međusobno povezani električnim tramvajima nadahnutim Švicarskom koji vas voze osam kilometara dugom mini željeznicom. Za sada ovaj impresivni mini grad Ox Horn nije otvoren za javnost.

Kampus Ox Horn dobio je ime po šiljastom obliku mjesta. Na kineskom se kampus umjesto toga zove Xi Liu Bei Po, što otprilike znači “zavjetrina s potocima i potocima”.

Ox Horn, u kojem se nalaze Huaweijevi glavni uredi za istraživanje i razvoj, našao se na meti kritika zbog svoje očite europske inspiracije.

Usput, ove vrste stilova gradnje, posebno u Kini, nazivali su duplikati.

Najnovija iteracija šireg fenomena koji je Bianca Bosker, novinarka i autorica knjige Original Copies: Architectural Mimicry in Contemporary China (University of Hawaii Press, 2013.), definirala duplikat kao “izgradnju domova, naselja ili gradova koji, za često zapanjujuće doslovan stupanj, oni kopiraju strane arhitektonske stilove ili čak određena mjesta u inozemstvu”

“Dupliciranje je uzelo maha 1990-ih, kada je kineska vlada ublažila svoja pravila o vlasništvu nad privatnom imovinom, dopuštajući investitorima da grade, plasiraju i prodaju kuće.

Kako je rastao broj stambenih zgrada, tako je rasla i kineska arhitektura zapadnjačkog stila,” objašnjava gospođa Bosker.

“Budući da su se kineske četvrti s temom baroka, Mediterana ili Beverly Hillsa mogle prodati za više novca brže od svojih generičkih pandana, pojavljivalo ih se sve više i više. Za mnoge, koji povezuju stilove s luksuzom i bogatstvom, europska i američka arhitektura evocira čitav životni stil koji agenti za nekretnine mogu staviti uz bok domovima”.

Ovi tematski gradovi nisu samo sklonište: kupujući ih, vlasnici kuća kupuju “privid pokretljivosti i uspjeha”.

Ovdje smo predstavili samo dva video klipa, a više možete pronaći na YouTubeu.

Izvor: Zanimobostidana.com