Meša Selimović biografija slavnog književnika
Meša Selimović, biografija poznatog pisca, koja detaljno govori o čitavom Selimovićevom stvaralačkom životu.
Mehmedalija Meša Selimović rođen je u Tuzli 1910. godine. Nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu, sve do početka Drugog svjetskog rata radio je kao gimnazijski profesor u rodnom gradu.
Zatvorena 1942., a 1943. god. našao se na slobodnom teritoriju. Sudjelovao je do kraja rata u borbi protiv okupatora.
Preminuo je nakon duge bolesti 11. srpnja 1982. u Beogradu, jedan je od najznačajnijih jugoslavenskih pisaca europske klasike druge polovice 20. stoljeća.
Obrazovanje Meše Selimovića
Godine 1930. upisao je srpsko-hrvatski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, a diplomirao je 1934. godine.
Dvije godine kasnije vraća se u Tuzlu da predaje u tamošnjoj gimnaziji koja danas nosi njegovo ime.
Početak Drugog svjetskog rata proveo je u rodnoj Tuzli, gdje je 1943. godine uhićen zbog sudjelovanja u partizanskim antifašističkim aktivnostima. Kada je oslobođen, postaje član KPJ i politički komesar Partizanskog odreda u Tuzli.
Meša Selimović biografija Privatni život
Godine 1945. sa suprugom Desom Đorđić dobio je kćer Slobodanku. No, nedugo nakon rođenja djeteta ostavio je suprugu, koja ga je potom prijavila za nevjeru, zbog čega je izbačen iz stranke.
Potom se oženio Daroslavom Božić, kćerkom divizijskog generala vojske Kraljevine Jugoslavije, i otišao u Beograd. S Darkom je imao dvije kćeri, Jesenku i Mašu.
Poslije rata kratko je živio u Beogradu, a već 1947. godine preselio se u Sarajevo, gdje je radio kao profesor na Srednjoj pedagoškoj školi i na Filološkom fakultetu.
Bio je i umjetnički direktor filmske kuće Bosna film, voditelj dramske sekcije Narodnog pozorišta Sarajevo i glavni urednik izdavačke kuće Svjetlost.
Ogorčen prikrivenim sukobom s nekolicinom domaćih političara i intelektualaca, Selimović se 1971. preselio u Beograd, gdje je ostao do smrti 1982. godine.
Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Nagrade i priznanja
Biran je za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije, bio je počasni doktor Sarajevskog sveučilišta (1971.), redovni član ANUBiH i SANA.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznačajnije NIN-ova nagrada (1967.), GORANOVA nagrada (1967.), Njegoševa nagrada (1967.), zatim Dvadesetojulska SRBiH, Nagrada AVNOJ-a itd.
“DERVIŠ I SMRT” O BRATE
Selimović je za svoj roman “Derviš i smrt” rekao da je roman o njegovom bratu. Taj je roman Mešin jedva čujni bunt protiv društva i napad na samog sebe zbog kukavičluka i šutnje kada je u pitanju njegov brat. Naime, i Meša i njegov brat borili su se na strani partizana u Drugom svjetskom ratu, te su tijekom rata osvojili mnoga odličja.
Negdje pred kraj rata, Mešin brat je optužen za krađu te ga je viši sud po kratkom postupku osudio na smrt.
Meša se zbog toga nikad nije žalio Partiji. (Nesretni osuđenik uzeo je krevet iz napuštene kuće, kako njegova žena, koja je u to vrijeme bila pred porodom, ne bi spavala na podu).
Meša Selimović je kasno počeo pisati. Svoje najbolje romane napisao je šezdesetih i sedamdesetih godina.
Njegova prva knjiga, zbirka kratkih priča “Prva tvrtka“, objavljen je 1950. godine kada je imao 40 godina. Sljedeće djelo – roman “Tišina“, objavljen je 11 godina kasnije. Ubrzo potom objavljeni su i romani “Druga država” i “Magla i mjesečina“, za što Selimović nije dobio posebna međunarodna priznanja.
Međutim, romanDerviš i smrt“, objavljena 1966. godine, postala je pravo remek-djelo. Radnja romana odvija se u 19. stoljeću u Bosni, a glavni motivi su samoća, razmišljanje i strah.
Sam Selimović je za ovaj roman rekao da je to roman o njegovom bratu, jer je u njemu prikazao jedva čujni bunt protiv društva i atak na samog sebe zbog kukavičluka i šutnje kada je brat u pitanju.
Naime, Mešin brat se također borio na strani partizana u Drugom svjetskom ratu, a obojica su primili mnoga počasti.
No, negdje pred kraj rata njegov brat je optužen za krađu i sud ga je po kratkom postupku osudio na smrt.
Meša se zbog toga nikada nije žalio, iako mu je brat ubijen jer je ukrao krevet iz napuštene kuće kako mu žena, koja je u to vrijeme trebala roditi, ne bi spavala na podu.
Četiri godine kasnije, roman “Tvrđava“, koji je za razliku od prethodnog malo optimističniji i ispunjen vjerom u ljubav. Na engleski jezik do sada su prevedena samo ova dva Selimovićeva romana.
Napisao je i knjigu o reformi jezika i pisma Vuka Karadžića, zatim o starom bračnom paru pred starenjem i smrću na dalmatinskom otoku te svoju autobiografiju pod naslovom “Sjećanja“.
Meša Selimović i nacionalnost
Selimović je rođen u Tuzli, ali je od te jednostavne biografske činjenice pisac napravio fantazmu pišući u vlastitoj Sjećanja da svi Selimovići potječu iz Vranjske, mjesta negdje na granici između Hercegovine i Crne Gore i da su svi od bratstva Vujovića iz Drobnjaka.
Malo se pisalo, ali se mnogo govorilo ispod glasa, sa sumnjom i nekim neodređenim strahom o razlozima zašto je Mesha obnarodovao izmišljenu priču u kojoj je tvrdio da potječe od jednog od dvojice braće koji su prešli na islam, vođeni nekim nejasna planinska logika da se novim osmanskim vladarima treba dodvoriti konvertitstvom i hinjenim zelotizmom.
Ovo krivotvorenje vlastite obiteljske baštine bio je svojevrsni osvetnički čin inata čovjeka koji joj je, razočaran u sredinu iz koje je potekao, pokušao zadati najbolniji mogući udarac revanšizma.
I uspio je jer samo nekoliko stranica kasnije, u digresiji, opisuje susret s orijentalistom Abdulahom Škaljićem.
Razgovor s autorom Rječnik turcizama otkriva s koliko su bijesa i poniženja bosanskohercegovački muslimani primili njegove tvrdnje.
Osim toga, zasmetalo im je i Mešino nonšalantno poigravanje s temeljima vjere u kojem su vidjeli zlonamjernu manipulaciju tradicijom i osjećajima.
Zamjerke upućene već slavnom piscu protumačene su kao izraz konzervativnog revolta, ali ostaje činjenica da je Meša kasnije žalio zbog brzopletih i laskavih napisa, svjestan da je sukob s okolinom koja ga je uporno odbijala dobio konotacije koje ni sam nije želio. .pozvati.
Selimović je bio dijete komunizma i partizan od prvog dana rata i ta dva izbora obilježit će njegov život i njegovu književnost kao što će njegovo formiranje u srpskom kulturnom miljeu trajno obilježiti njegove političke, književne i identitetske svjetonazore.
Selimoviću je život u poslijeratnom Sarajevu bio stran, a često je isticao koliko mu nedostaje šarm glavnog grada Beograda, posebno njegova prepoznatljiva umjetnička boema.
U revoluciju se uključio potaknut primjerom svoje braće i sestara, a prije nego što je kročio na slobodni partizanski teritorij i postao aktivni sudionik NOB-a, proveo je nekoliko mjeseci u ustaškom zatvoru.
U Beogradu je, barem se tako činilo kod nas u Bosni i Hercegovini, osobno pokušao prkositi okolini koja ga je podcjenjivala i odbacivala u nekom iracionalnom osvetničkom duhu.
Nije propuštao priliku ukazati na njezinu zaostalost, duhovnu zaostalost i intelektualnu bijedu, a dobro je znao da će najveću sramotu nanijeti ako odbaci vlastiti identitet i obiteljsko nasljeđe.
Željan javnog priznanja, nacionalno se izjašnjavao kao Srbin, smatrajući da će pripadnost srpskoj kulturi njegovoj veličanstvenoj književnosti dati značaj za koji je smatrao da je nedovoljno istican.
I samo u tom kontekstu mogu se razumjeti njegovi postupci i riječi, jer Meša je bio fanatičan u svojim kalkulacijama.
Strašnom nepravdom i dan danas odjekuju riječi iz pisma upućenog Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti u kojem je jezikom odbačenog čovjeka govorio o svom porijeklu i poimanju vlastitog nacionalnog identiteta.
“Dolazim iz muslimanske obitelji iz Bosne, a po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj književnosti, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kojoj također pripadam, smatram samo zavičajnim književnim središtem, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan uz sve ono što je odredilo moju osobnost i moj rad. Svaki pokušaj njenog izdvajanja, u bilo koju svrhu, smatrao bih zlouporabom svog temeljnog prava zajamčenog Ustavom.”
Nikada neće biti pravog odgovora na pitanje ko je bio Meša Selimović. No, kako god tumačili njegove životne izbore, političke i ideološke izbore, moramo biti svjesni da je ovaj skromni čovjek titanske volje stvorio književno djelo kakvom nema premca u jugoslavenskoj kulturi.
Bibliografija
1. Uvrijeđen čovjek. Svjetlo. Sarajevo, 1947. godine.
2. Prva tvrtka. Zora. Zagreb, 1950.
3. Druga država. Radnik. Beograd, 1957.; – 2. izd. Veselin Masleša. Sarajevo, 1961.; 1962.; – 3. izd. Svjetlo. Sarajevo, 1962.; 1965. godine
4. Noć i jutro. Knjiga snimanja. (Scenarij). Bosanski film. Sarajevo, 1958.
5. Tišina. Svjetlo. Sarajevo, 1961.; – Obrazovanje. Beograd, 1965.; – Svjetlo. Sarajevo, 1970.; 1971. godine
6. Magla i mjesečina. Svjetlo. Sarajevo, 1965.; – 1967.; – Magla i mjesečina. Omladinska knjiga. Ljubljana, 1970. (monografija).
7. Eseji i eseji. Veselin Masleša. Sarajevo, 1966.
8. Derviš i smrt. Svjetlo. Sarajevo, 1966.; 1967.; 1967.; 1968; 1969; 1970; 1971; 1972; 1973; 1974; 1977; 1980; 1982; 1984/85; Derviš i smrt. Napredak. Moskva, 1969.; Derviš i smrt.
Srpska književna zadruga. Beograd, 1969.; 1972; – Odeon. Prag, 1969.; – Znanje. Zagreb, 1970.; – Matica srpska. Novi Sad, 1972.; – Školska knjiga.
Zagreb, 1974.; Derwisch und der Tod. Volk und Welt. Berlin, 1973.; 1975; Derviš smo mewt. Preveo na arapski dr. Ahmed Smailović. Al-Qahira, 1975.; Derviš i smrt. Srpska književna zadruga. Beograd, 1976.; – Veselin Masleša.
Sarajevo, 1977.; 1981; 1983; 1987; – Derviš i smrt. Preveo Janko Moder. Omladinska knjiga. Ljubljana, 1978/79; – Derviš i smrt. Sloboda. Beograd, 1979.; – Nolit. Beograd, 1981.; 1982; – Školska knjiga. Zagreb, 1980.; Obrazovanje.
Beograd, 1983.; 1988; – Posao. Beograd, 1982.; 1985; – Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. Beograd, 1982.; – Derwisch und der Tod. (Aus dem serbokroatischen von Werner Creutzigert). Svjetlo. Sarajevo, 1987.; – Derviš i smrt. Svjetlo. Sarajevo, 1988.
9. Za i protiv Vuka. Matica srpska. Novi Sad, 1967.; – Svjetlo. Sarajevo, 1970.; 1972; – Sloboda. Beograd, 1979.; 1981. godine
10. Pisci, mišljenja, razgovori. Svjetlo. Sarajevo, 1970.; – Sloboda. Otokar Kershovani. Beograd, Rijeka, 1975.; – Sloboda. Beograd, 1979.; 1981. godine
11. Zahtjev. Svjetlo. Sarajevo, 1970.; 1971; 1972; 1974; 1980; 1980; 1984/85; 1985; 1988; 1989; – Maribor, 1972.; Veselin Masleša. Sarajevo, 1977.; 1982; 1987; – Sloboda. Beograd, 1980.; – Kultura. Beograd, 1980.; – Keshtjella.Rilindia. Priština, 1983.
12. Djevojka s crvenom kosom. Svjetlo. Sarajevo, 1970. godine.
13. Sabrana djela. Knj. I-VII. Svjetlo. Sarajevo, 1970.; 1972; – Sloboda. Otokar Kershovani. Beograd, Rijeka, 1975., knj. I-IX; 1976.; – Sloboda. Beograd, 1979, knj. IX; 1981; – Grafički zavod Beograd. Beograd, 1981, knj. IX; 1983; 1986; 1988. godine
14. otok. Obrazovanje. Beograd, 1974.; 1975; – otok. Preveo Hermann Vogel. Omladinska knjiga. Ljubljana, 1979/80.
15. Sjećanja. Sloboda. Beograd, 1976.; 1976.; 1979; 1981; – Svjetlo. Sarajevo, 1976.
16. Ketten a szigeten. Budimpešta, 1976.
17. Krug. Beogradski grafički zavod. Beograd, 1983.; – Pret. Zagorka Prisaganec-Todorovska. Naša knjiga. Skopje, 1988.