Potpisivanje memoranduma u Banjoj Luci ponovo je otvorilo priču o Jadransko-jonskom auto-putu kroz BiH, trasi koja bi od Počitelja, preko Stoca i Trebinja, vodila do granice sa Crnom Gorom. Za Podgoricu je to važan regionalni signal: bez hercegovačke dionice, crnogorski dio koridora ostaje saobraćajno izolovan od pravca prema Hrvatskoj i centralnoj Evropi.
Potpisivanje memoranduma između Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske i predstavnika američkih kompanija moglo bi da bude novi korak ka realizaciji jednog od najvažnijih regionalnih putnih projekata za Crnu Goru — Jadransko-jonskog auto-puta kroz Bosnu i Hercegovinu.
Ministar saobraćaja i veza RS Zoran Stevanović potpisao je u Banjoj Luci memorandum o razumijevanju i identifikaciji potencijalnih projekata s američkim kompanijama, a jedan od glavnih ciljeva, kako je saopšteno nakon potpisivanja, jeste pokretanje realizacije dionice Jadransko-jonskog auto-puta na pravcu Stolac–Trebinje, prenijeli su mediji iz BiH.
Za Crnu Goru, ključna riječ u toj rečenici nije samo Trebinje, već nastavak trase — do granice sa Crnom Gorom.
Auto-put koji Crnu Goru povezuje sa Koridorom 5C
Jadransko-jonski auto-put zamišljen je kao velika regionalna saobraćajna arterija koja bi povezala Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju i Grčku, stvarajući modernu putnu vezu duž istočne obale Jadrana i Jonskog mora.
Kroz Bosnu i Hercegovinu planirana je trasa duga oko 103 kilometra. Ona bi se kod Počitelja odvajala od Koridora 5C, jednog od najvažnijih evropskih pravaca kroz BiH, i išla prema Stocu, zatim Trebinju i dalje ka crnogorskoj granici.
Drugim riječima, ta dionica bi Crnu Goru prvi put kvalitetno povezala sa auto-putnom mrežom Hercegovine i Koridorom 5C, a time i sa Hrvatskom, lukom Ploče i širim centralnoevropskim pravcem.
U crnogorskom kontekstu, ovo je posebno važno jer se Jadransko-jonski koridor ne može posmatrati samo kao domaći infrastrukturni projekat. Njegova vrijednost zavisi od toga da li se susjedne države kreću istim tempom. Ako BiH zaista ubrza trasu prema Trebinju i crnogorskoj granici, tada i crnogorski dio od granice prema Grahovu, Čevu i dalje ka mreži budućih autoputeva dobija mnogo konkretniji smisao.
Hercegovina kao nova saobraćajna osovina
Prema planskim dokumentima, Jadransko-jonska autocesta u BiH počinje na međuregionalnom čvoru Počitelj, gdje se povezuje sa Koridorom 5C. Umjesto da se, kao sadašnji glavni pravac, nastavi prema Pločama, nova trasa bi skretala istočno — prema Stocu, Trebinju i granici s Crnom Gorom.
Projekat prolazi kroz oba entiteta u BiH. Federacija BiH već priprema prvu dionicu Počitelj–Stolac, za koju su ranije pokrenute aktivnosti na eksproprijaciji zemljišta i pripremi projektne dokumentacije. Memorandum potpisan u Banjoj Luci odnosi se na nastavak trase prema Trebinju, odnosno na dio koji prolazi kroz Republiku Srpsku.
Ako bi bio realizovan u punom obimu, ovaj pravac mogao bi postati druga najvažnija auto-putna veza u Bosni i Hercegovini nakon Koridora 5C. Za Hercegovinu bi značio novu razvojnu osovinu, a za Crnu Goru potencijalno najkraću i najlogičniju kopču sa auto-putnom mrežom BiH i Hrvatske.
Memorandum nije ugovor, ali jeste politički signal
Važno je naglasiti da potpisani memorandum nije isto što i ugovor o gradnji. On važi pet godina i predviđa razmatranje potencijalnih projekata i modela zajedničkog finansiranja.
To znači da se u ovoj fazi još ne zna konačan finansijski model, dinamika radova, niti da li će američka kompanija biti samostalni nosilac projekta ili dio šireg konzorcijuma.
Ipak, sama činjenica da se projekat Stolac–Trebinje ponovo stavlja u fokus značajna je za Crnu Goru. U prethodnim godinama Jadransko-jonski koridor često je postojao više kao strateška mapa nego kao stvaran graditeljski proces. Sada se, makar na nivou inicijalnih dogovora, ponovo aktivira dio trase koji direktno vodi prema crnogorskoj granici.
Ko je Rabine Global i Gary Rabine
Dokument je potpisan s američkom kompanijom Rabine Global, odnosno poslovnom grupacijom povezanom s Garyjem Rabineom, američkim preduzetnikom iz sektora infrastrukture i građevinskih usluga.
Rabine Group je osnovan 1981. godine kao mala firma za asfaltiranje, a vremenom je izrastao u mrežu kompanija koje se bave asfaltiranjem, betonskim radovima, održavanjem komercijalne infrastrukture, krovovima, objektima, konsultantskim uslugama i drugim servisima za industrijske i komercijalne klijente.
Prema podacima koje kompanija ističe, Rabine posluje širom SAD-a, pokriva 50 saveznih država i ima oko 400 članova tima. Njihov fokus je prvenstveno na komercijalnoj infrastrukturi, asfaltiranju, betonu, parking površinama, industrijskim i logističkim objektima, a ne na velikim međunarodnim autoputnim koridorima po kojima su poznate kompanije poput Bechtela, Vincija, Strabaga ili kineskog CRBC-a.
Upravo zato je ovaj aranžman zanimljiv. Rabine nesumnjivo ima iskustvo u infrastrukturi, ali javno dostupne reference ne pokazuju da je riječ o kompaniji sa portfoliom velikih evropskih autoputeva, tunela i mostova. To otvara pitanje da li je memorandum tek prvi korak ka formiranju šireg konzorcijuma s većim međunarodnim partnerima.
Američki preduzetnik blizak republikanskim krugovima
Gary Rabine je u SAD-u poznat i po političkom angažmanu. Godine 2022. kandidovao se za guvernera savezne države Illinois kao republikanac, nastupajući sa konzervativnom platformom i otvorenom podrškom Donaldu Trumpu.
Američki mediji su ga ranije opisivali kao dugogodišnjeg Trumpovog podržavaoca i donatora, ali i kao biznismena koji nije uspio da dobije Trumpovu zvaničnu podršku tokom republikanskih predizbora u Illinoisu.
Za regionalni kontekst to nije nevažno. Ulazak američkih kompanija u infrastrukturne projekte na Balkanu često ima i političku dimenziju, posebno kada se radi o strateškim saobraćajnim pravcima, energetici i povezivanju država Zapadnog Balkana sa evropskim koridorima.
Važna vijest za Crnu Goru
Crna Gora već godinama planira svoj dio Jadransko-jonskog auto-puta, ali njegova puna vrijednost zavisi od regionalnog povezivanja. Ako BiH izgradi pravac Počitelj–Stolac–Trebinje–granica sa Crnom Gorom, crnogorska trasa bi dobila direktan izlaz prema Koridoru 5C i Hrvatskoj.
To bi značilo bržu vezu Crne Gore sa zapadnim Balkanom i centralnom Evropom, rasterećenje dijela postojećih magistralnih pravaca, bolju dostupnost turističkih destinacija i jaču logističku poziciju zemlje.
Za crnogorsku ekonomiju, posebno turizam, trgovinu i investicije, ovakav koridor bio bi mnogo više od auto-puta. Bio bi nova razvojna veza prema tržištima od kojih Crna Gora već zavisi — ali sa kojima je i dalje slabo povezana modernom putnom infrastrukturom.
Veliki potencijal, ali i velika pitanja
Najveći potencijal ovog projekta je jasan: povezivanje Crne Gore sa Koridorom 5C, Hercegovinom, Hrvatskom i ostatkom Jadransko-jonskog pravca.
Najveće pitanje je takođe jasno: da li će memorandum prerasti u stvaran investicioni aranžman, sa definisanim finansiranjem, projektovanjem, rokovima i izvođačima.
Za sada, Crna Gora treba pažljivo da prati razvoj situacije u BiH. Jer ukoliko se trasa prema Trebinju zaista pokrene, Jadransko-jonski auto-put kroz Crnu Goru više neće biti samo domaći infrastrukturni plan, već dio šire regionalne slagalice koja se počinje sklapati sa obje strane granice.
.fb-background-color {
background: #ffffff !important;
}
.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe {
width: 100% !important;
}