Nigerijski milijarder Aliko Dangote godinama je gradio rafineriju vrijednu više od 20 milijardi dolara. Sada, u trenutku kada rat oko Irana potresa globalno tržište energenata, taj rizični projekat postaje jedna od najvažnijih tačaka snabdijevanja gorivom van Bliskog istoka.
Rat oko Irana donio je novi šok globalnom tržištu energenata, ali je istovremeno stvorio neočekivanog dobitnika: najbogatijeg čovjeka Afrike, nigerijskog industrijalca Alika Dangotea.
Njegova ogromna rafinerija kod Lagosa, projekat vrijedan više od 20 milijardi dolara, poslije godina kašnjenja, probijanja rokova i udvostručenih troškova, dostigla je pun kapacitet baš u trenutku kada je svijetu postalo posebno važno snabdijevanje dizelom, avionskim gorivom i benzinom izvan pravca koji zavisi od Hormuškog moreuza. Wall Street Journal piše da je Dangote jedan od najvećih poslovnih dobitnika sadašnje energetske krize.
Prema Bloomberg Billionaires Indexu, Dangoteovo bogatstvo je od početka godine poraslo za oko 4,86 milijardi dolara, na približno 34,8 milijardi dolara. Time se 69-godišnji nigerijski tajkun učvrstio među najbogatijim ljudima svijeta, nakon što je decenijama gradio poslovnu imperiju na cementu, šećeru, soli, đubrivu i, sada, na preradi nafte.
Rafinerija koja je promijenila energetsku mapu Afrike
Dangote Petroleum Refinery počela je s radom 2024. godine, a puni projektovani kapacitet od 650.000 barela dnevno prvi put je dostigla u februaru 2026, objavio je S&P Global, pozivajući se na izjavu izvršnog direktora rafinerijskog i petrohemijskog biznisa Davida Birda.
Tajming se pokazao gotovo savršenim. Dok se tržište pribojava prekida isporuka iz Persijskog zaliva, rafinerija u Nigeriji isporučuje gorivo preko Atlantika, bez prolaska kroz Hormuški moreuz, jednu od najosjetljivijih tačaka svjetske trgovine naftom.
Proizvodnja benzina, dizela i avionskog goriva u Dangoteovoj rafineriji, prema dostupnim podacima, porasla je više od 70 odsto od početka godine. Posebno je značajan rast izvoza avionskog goriva, jer je Evropa, zajedno sa dijelom Afrike, postala jedan od ključnih kupaca.
S&P Global navodi da je rafinerija, nakon dostizanja punog kapaciteta, postala važan alternativni izvor srednjih destilata, uključujući dizel i avionsko gorivo, u trenutku kada su marže za te proizvode naglo porasle zbog rata oko Irana.
Nigerija više ne želi da izvozi samo sirovu naftu
Značaj Dangoteove rafinerije prevazilazi lično bogatstvo njenog vlasnika. Nigerija je godinama bila paradoks afričke energetike: veliki proizvođač nafte koji gotovo svu sirovu naftu izvozi, a zatim skupo uvozi rafinisane derivate.
Dangote je rafineriju gradio upravo da bi preokrenuo taj model. Sličnu strategiju ranije je primijenio u šećeru i cementu: prvo je bio veliki uvoznik, zatim je investirao u proizvodnju i od Nigerije napravio znatno jačeg regionalnog izvoznika.
Sada pokušava isto u nafti. Ukoliko projekat nastavi da radi punim kapacitetom, Nigerija bi mogla smanjiti zavisnost od uvoza goriva, poboljšati platni bilans i ojačati domaću valutu. Rast tražnje za nigerijskom sirovom naftom i rafinisanim proizvodima već ima širi efekat na ekonomiju zemlje, uključujući pritisak na cijene goriva i kurs naire.
Planira izlazak na berzu i širenje u Keniji
Dangote sada pokušava da kapitalizuje ovaj trenutak. Prema informacijama koje su prenijeli WSJ i Reuters, grupa planira izlazak rafinerije na Nigerijsku berzu, uz ambiciju da dostigne vrednovanje od najmanje 50 milijardi dolara. Kao naredni korak pominje se i moguća sekundarna kotacija, najvjerovatnije u Njujorku.
Planovi su još ambiciozniji na operativnom nivou. Reuters je u februaru objavio da Dangote Group kroz ugovor vrijedan 400 miliona dolara sa kineskim XCMG-om ubrzava širenje kapaciteta rafinerije ka planiranih 1,4 miliona barela dnevno u naredne tri godine.
Pored toga, kompanija planira i veliku rafineriju u Keniji, na ostrvu Lamu, kapaciteta 700.000 barela dnevno. Reuters je 7. jula objavio da bi taj projekat trebalo da se finansira kombinacijom interne gotovine, obveznica i prihoda od planirane inicijalne javne ponude, a izgradnja bi mogla trajati do tri godine.
Ako se ti planovi ostvare, Dangote bi od vlasnika najveće afričke rafinerije mogao postati ključni privatni igrač u snabdijevanju gorivom većeg dijela kontinenta.
Veliki rizik: Nema dovoljno domaće nafte
Ipak, najveći problem ostaje sirovina. Rafineriji je potrebno ogromno snabdijevanje sirovom naftom, a nigerijska državna naftna kompanija NNPC do sada nije uspijevala da obezbijedi količine koje su Dangoteu potrebne.
Razlog je komplikovan: Vlada Nigerije mora dio nafte prodavati stranim kupcima zbog ranijih obaveza, kredita obezbijeđenih naftom i dugoročnih izvoznih ugovora. To znači da se rafinerija, iako je izgrađena da koristi nigerijsku naftu, i dalje može suočiti sa potrebom da uvozi dio sirovine.
Ukoliko domaća proizvodnja ne poraste, širenje rafinerije biće skuplje i logistički složenije. Drugim riječima, Dangote je riješio jedan veliki problem Nigerije — preradu goriva — ali još nije riješen drugi: stabilna i dovoljna proizvodnja sirove nafte.
Novi afrički energetski centar
Dangote zato ne gradi samo rafinerije, već i mrežu distribucije. Kompanija planira kupovinu sopstvenih brodova, razvoj distributivnog centra u Namibiji i izgradnju cjevovoda dužeg od 1.500 milja, kojim bi se gorivo dopremalo do zemalja bez izlaza na more, poput Zimbabvea, Bocvane i Zambije.
Za Afriku, to je potencijalno velika promjena. Kontinent koji je decenijama izvozio sirovine, a uvozio skuplje finalne proizvode, dobija šansu da veći dio vrijednosti zadrži kod kuće.
Za Dangotea, rat oko Irana je, paradoksalno, ubrzao povrat jedne od najskupljih i najrizičnijih investicija u istoriji Afrike. Projekat koji je godinama važio za preskup, prevelik i prekomplikovan sada se pokazuje kao strateška prednost — ne samo za njegovog vlasnika, već i za Nigeriju i šire afričko tržište goriva.
.fb-background-color {
background: #ffffff !important;
}
.fb_iframe_widget_fluid_desktop iframe {
width: 100% !important;
}