Onaj ko smatra da je dostojan biti reisul-ulema ne bi trebao biti tek nešto bolji od drugih. Morao bi biti višestruko bolji u čestitosti, poštenju, radu, znanju, skromnosti, pravednosti, odgovornosti i služenju ljudima.
Autor: Senaid Zaimović
U toku je postupak izbora novog reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, jer, aktuelni poglavar Husein ef. Kavazović iscrpio je svoja dva mandata te se po Ustavu IZ ne može ponovno kandidirati.
Predložena su tri kandidata: muftija mostarski Salem-ef. Dedović, sarajevski muftija Nedžad-ef. Grabus i direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u BiH Mensur-ef. Malkić, a o novom će poglavaru odlučivati posebno izborno tijelo.
Kakav treba biti budući reis-ulema napisao je hafiz Senaid Zaimović, a njegov tekst koji je poslao redakciji Stava prenosimo u cjelosti.
“Aktuelni reisul-ulema u Bosni i Hercegovini je Husein ef. Kavazović, koji se ne može ponovo kandidovati jer, prema Ustavu Islamske zajednice u BiH, ista osoba može biti izabrana na ovu funkciju najviše dva puta uzastopno, što je on svojim reizborom već ispunio.
Izbor reisul-uleme nikada nije bio i ne smije biti običan izbor jednog rukovodioca. Riječ je o izboru osobe koja će predstavljati Islamsku zajednicu, tumačiti njene temeljne vrijednosti i svojim autoritetom okupljati vjernike u vremenima koja su često ispunjena brojnim izazovima i podjelama. Zbog toga se ovih dana mnogo govori, piše i raspravlja o tome kakav reisul-ulema treba biti, koje sposobnosti treba posjedovati i kakvu viziju treba ponuditi. Sve su to važna pitanja. Međutim, postoji jedno koje prethodi svima njima.
Znanje je neophodan uvjet. Ono se stječe godinama učenja, rada i usavršavanja. Iskustvo je također važno, jer vođenje složenog sistema kakav je Islamska zajednica zahtijeva poznavanje ljudi, institucija i procesa. Potrebne su i organizacijske sposobnosti, smirenost u donošenju odluka, osjećaj za vrijeme u kojem živimo i sposobnost dijaloga. Međutim, nijedna od tih osobina ne može nadomjestiti ono što je presudno, a to je moralni integritet. Čovjek može biti izuzetno obrazovan, sposoban govornik i uspješan organizator. Ali ako nema izgrađen karakter i čvrsto moralno uporište, sve njegove sposobnosti mogu postati sredstvo ostvarivanja ličnih interesa umjesto služenja vjeri i zajednici.
Historija nas tome neprestano uči. Najveće štete zajednicama rijetko su nanosili nesposobni ljudi. Mnogo češće činili su ih upravo sposobni ljudi kojima je nedostajalo moralne odgovornosti. Reisul-ulema nije administrator niti politički akter. On je prije svega moralni autoritet. Njegova snaga ne proizlazi prvenstveno iz ovlasti koje mu daju Ustav ili institucije, nego iz povjerenja koje ljudi imaju u njegov karakter. To povjerenje ne nastaje izborom. Ono se gradi godinama – kroz dosljednost između riječi i djela, kroz pravednost prema ljudima, kroz spremnost da se istina kaže i onda kada nije korisna, kroz skromnost kada se stekne ugled, kroz odgovornost prema emanetu koji mu je povjeren i kroz beskompromisno poštenje.
U islamskoj tradiciji emanet nikada nije bio privilegija. On je prije svega odgovornost. Poslanik, alejhiselam, upozoravao je da se položaji ne traže radi časti, nego da predstavljaju teško breme za koje će čovjek polagati račun. Upravo zbog toga izbor reisul-uleme ne bi smio biti vođen trenutnim simpatijama, interesima ili očekivanjima da će neko biti “naš čovjek”. Takav pristup umanjuje veličinu institucije i udaljava je od njenog temeljnog poslanja. Posebnu odgovornost u tome nose oni kojima je povjereno pravo izbora. Oni ne biraju samo predsjednika jedne institucije. Oni biraju čovjeka koji će u narednim godinama biti lice
Islamske zajednice pred njenim članovima, pred bosanskohercegovačkim društvom i pred svijetom. Njihova odluka nije samo administrativni čin. Ona je moralna odgovornost i emanet.
Zato je važno podsjetiti da moral nema diplomu niti certifikat. On se ne može dokazati jednim govorom, jednim intervjuom ili jednom predizbornom kampanjom. Moral se prepoznaje u načinu na koji je čovjek živio prije nego što je postao kandidat. U odnosu prema saradnicima i neistomišljenicima. U načinu na koji raspolaže povjerenim dobrima. U spremnosti da zaštiti slabijeg, da sasluša drugačije mišljenje, da prizna vlastitu grešku i da nikada ne podredi Zajednicu vlastitim ambicijama. Od onih koji se kandidiraju za najvišu vjersku dužnost u Islamskoj zajednici mora se očekivati znatno više nego od svih ostalih. Ne zato što su vrijedniji od drugih ljudi, nego zato što dobrovoljno prihvataju najveći emanet koji jedna vjerska zajednica može povjeriti pojedincu.
Ako neko smatra da je sposoban biti reisul-ulema, onda mora biti spreman pokazati da su njegov moral, odgovornost, znanje, odnos prema ljudima i dosadašnji rad višestruko iznad onoga što se uobičajeno očekuje. Ne tek malo bolji. Ne dvostruko bolji. Nego deset puta bolji. U jednoj od najpoznatijih savremenih knjiga o uspjehu, Pravilo 10X – Jedina razlika između uspjeha i neuspjeha, Grant Cardone zastupa jednostavnu ideju: veliki ciljevi zahtijevaju višestruko veći trud od onoga koji ljudi obično smatraju dovoljnim. Bez obzira na to prihvatamo li u potpunosti njegov koncept ili ne, jedna poruka nesumnjivo zaslužuje pažnju. Što je cilj veći, veća mora biti i lična odgovornost. Ako to vrijedi za poslovni svijet, koliko tek mora vrijediti za preuzimanje najvećeg vjerskog emaneta u Islamskoj zajednici. Onaj ko smatra da je dostojan biti reisul-ulema ne bi trebao biti tek nešto bolji od drugih. Morao bi biti višestruko bolji u čestitosti, poštenju, radu, znanju, skromnosti, pravednosti, odgovornosti i služenju ljudima.
Ali to je izazov i za one koji biraju. Oni moraju imati dovoljno moralne pronicljivosti da takvog čovjeka prepoznaju. Jer moral se ne vidi u predizbornim govorima. On se vidi u decenijama života. U načinu na koji se neko odnosio prema svojim saradnicima kada nije bio “pod reflektorima”. U tome kako je raspolagao povjerenim sredstvima, kako je donosio teške odluke, kako je podnosio kritiku i kako se ponašao prema onima od kojih nije imao nikakve koristi. Ali moral se prepoznaje i po plodovima njegovog rada. Po institucijama koje je razvijao, ljudima koje je okupljao, povjerenju koje je gradio, problemima koje je rješavao i
vrijednostima koje je ostavljao iza sebe. Rezultati nisu jedino mjerilo, ali jesu važna potvrda karaktera. Čovjek koji je godinama imao priliku da vodi i služi, a iza sebe nije ostavio red, napredak, povjerenje i trajno dobro, teško može uvjerljivo tvrditi da je spreman preuzeti najveći emanet u Islamskoj zajednici.
Znanje se može izmjeriti. Iskustvo se može provjeriti. Organizacijske sposobnosti mogu se procijeniti. Moral se, međutim, može samo prepoznati. A prepoznati ga mogu samo ljudi koji i sami razumiju njegovu vrijednost i koji su spremni dati mu prednost nad svim drugim kriterijima. Zbog toga će izbor budućeg reisul-uleme biti mnogo više od izbora jednog čovjeka. Bit će to i ogledalo vrijednosti onih koji biraju. Ako prepoznaju moralni integritet kao najvažniji kriterij, pokazat će da razumiju težinu emaneta koji im je povjeren. Ako ga potisnu pred nekim drugim interesima, posljedice neće snositi samo jedan čovjek, nego cijela zajednica.
Na kraju, možda najvažnije pitanje nije ko želi biti reisul-ulema, niti ko ima najveću podršku. Mnogo je važnije ko je svojim životom pokazao da je dostojan tog emaneta. Funkcija može dati položaj, ali ne može dati ugled. Titula može dati autoritet, ali ne može dati povjerenje. Povjerenje se stiče životom. Zato će izbor budućeg reisul-uleme biti i ispit moralne zrelosti onih kojima je povjereno da biraju. Oni neće odgovarati samo pred članovima Islamske zajednice niti samo pred historijom. Odgovarat će i pred Uzvišenim Allahom za emanet koji su povjerili onome za koga su vjerovali da je najdostojniji. Jer upravo je to suština svakog emaneta: ne birati onoga ko ga najviše želi, nego onoga ko ga je svojim životom, karakterom i moralom najviše zaslužio.” prenosi Stav.
(24sata.info)
The post Hafiz Senaid Zaimović: Moral mora biti presudni kriterij izbora reisul-uleme appeared first on 24sata.info.