Hapse Đukanovićeve drugove. Te tri riječi svakome ko poznaje moderni Balkan označavaju nešto što je donedavno bilo nezamislivo. Jer od svih balkanskih vladara i moćnika u zadnjih trideset godina, Milo Đukanović je bio najdugovječniji i najmoćniji.

Zamislite čovjeka koji je četiri puta bio premijer, a još dvaput i predsjednik države, a da ima tek 61 godinu. Zamislite tu sudbinu: dvadeset si godina bio premijer, pa si još skoro čitavo desetljeće bio predsjednik, i opet ti fali četiri godine do penzije, piše Slobodna Dalmacija.

To je Milo Đukanović. A sada širom Crne Gore hapse njegove drugove i nekadašnje suradnike. Najmoćniji kišobran Balkana počeo je, čini se, propuštati vodu. Odnosno, kako to formuliraju mediji u Crnoj Gori i Srbiji: “Spisak visokih crnogorskih dužnosnika koji su nakon pada režima nekadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića obuhvaćeni opsežnim istragama koje otkrivaju zloupotrebu položaja i umiješanost u razne kriminalne poslove iz sedmice u sedmicu postaje sve duži.”

Najnoviji policijski atak na ljude bliske Đukanoviću dogodio se ove sedmice, 24. jula, kada je u ranu zoru, u akciji Specijalnog policijskog odjela za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije – a po nalogu Specijalnog državnog tužiteljstva (SDT) u Podgorici, kojem je asistirao EUROPOL – u svojoj kući na Žabljaku uhapšen bivši direktor crnogorske policije Veselin Veljović, Đukanovićev intimus koji se tereti za odavanje službenih informacija i pomaganje u švercu cigareta.

Veljović je dvaput bio na čelu crnogorske policije – od 2007. do 2011., te od 2018. do konca 2020. godine – a iz tih vremena prate ga optužbe opozicije, nevladinih udruženja i medija za zloupotrebu policije i moći te za bespogovornu političku lojalnost Đukanoviću, koji mu je toliko vjerovao da ga je, dok je bio predsjednik, imenovao svojim savjetnikom za sigurnost i odbranu.

Crnogorski mediji pišu da Đukanovićevo povjerenje prema Veljoviću potječe još iz 1998. godine, kada se u vrijeme velikih političkih previranja u Crnoj Gori Đukanović kao premijer sukobio s tadašnjim crnogorskim predsjednikom Momirom Bulatovićem, koji je u januaru te godine organizirao nasilne prosvjede za rušenje Đukanovića. Kao zapovjednik Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), Veljović je uspio spriječiti prodor demonstranata u zgradu vlade, što mu Đukanović nije zaboravio: otada je Veljovićeva karijera, pišu tamošnji mediji, “išla samo uzlaznom putanjom”, sve do mjesta direktora policije i predsjednikova savjetnika za sigurnost. Čini se da je upravo tu potonju poziciju Veljović koristio za nedozvoljene radnje.

Crnogorski mediji prenose neslužbene informacije da je Veljović kriminalcima odavao povjerljive informacije do kojih je dolazio kao Đukanovićev savjetnik.

Kobna aplikacija

Veljović je samo posljednji u nizu Đukanovićevih bliskih saradnika koji su se zadnjih godinu dana našli na udaru Specijalnog državnog tužiteljstva (SDT). Prethodno su se u toj situaciji zatekli bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, specijalni tužitelj Saša Čađenović i visoki službenik Agencije za nacionalnu sigurnost (ANB) Petar Lazović.

Zanimljivo je da im je svima, direktno ili indirektno, “glave došla” kriptirana aplikacija za razmjenu poruka Sky, koju koriste kriminalci širom svijeta.

Sve je počelo hapšenjem Vesne Medenice, koju su novinari nazivali “najmoćnijom ženom Milova režima“. Bivša predsjednica Vrhovnog suda uhapšena je u aprilu prošle godine na podgoričkom aerodromu kad je krenula za Beograd. Sumnjiči ju se za stvaranje kriminalne organizacije i protuzakoniti utjecaj, dok se njezin sin tereti za stvaranje kriminalne organizacije radi šverca cigareta i droge.

Upravo ju je sin “pokopao”, jer se u porukama preko aplikacije Sky otvoreno hvalio kako je koristio majčin položaj za šverc cigareta i droge, ali i za utjecaj na pravosudne postupke. Medenica je navodno utjecala na određene kolege u donošenju sudskih odluka u korist kompanija “Carine”, “Fab Live” i “Cijevna komerc”.

Nakon što je nekoliko mjeseci provela u pritvoru, bivša čelnica Vrhovnog suda puštena je da se brani sa slobode, a suđenje će joj se – kao i njezinu sinu i ostalim okrivljenima za stvaranje kriminalne organizacije – održati 6. septembra na Višem sudu u Podgorici.

Svi rade za mafiju

Mjesec dana nakon Medenice, u maju 2022., uhapšen je i predsjednik Privrednog suda Crne Gore Blažo Jovanić. Njega se tereti da je “organizator kriminalne grupe koja je prethodnih godina, zloupotrebom službenog položaja i drugim kaznenim djelima, oštetila državu za više desetaka miliona eura”.

Dva mjeseca kasnije, u julu prošle godine, uhapšen je i službenik crnogorske Agencije za nacionalnu sigurnost (ANB) Petar Lazović, za kojeg je otkriveno da se preko aplikacije Sky hvalio šefu kavačkog mafijaškog klana Radoju Zviceru kako muči uhapšene za koje pretpostavlja da su pripadnici suparničkog škaljarskog klana i kako od njih iznuđuje iskaze.

Konačno, lani u decembru “zbog stvaranja kriminalne organizacije i zloupotrebe položaja” uhapšen je i specijalni tužitelj Saša Čađenović, koji je prema informacijama Specijalnog državnog tužilaštva sredinom 2020. postao pripadnik kavačkog klana. Kako pišu mediji, njegova uloga je bila da kao specijalni tužitelj prolongira i obustavlja kazneni progon pripadnika klana, a sve po naređenju šefova klana. Spominje se i da je opstruirao sve pokušaje nadležnih da pripadnicima kavačkog klana odrede pritvor, a navodno je i “pravio mreže” za skrivanje onih za kojima je bila raspisana tjeralica.

Među ostalim, navodi se da je pokušao sabotirati postupak protiv spomenutog službenika ANB-a Petra Lazovića, jer je donio odluku da “u tom slučaju nema osnova za poduzimanje kaznenog progona”.

Bogatiji od danske kraljice

Hapšenje svih tih “Đukanovićevih ljudi” crnogorski analitičari vtumače kao posljedicu opadanja Đukanovićeva utjecaja na zbivanja u Crnoj Gori, koju je vodio punih trideset godina. Harizma neprikosnovenog vladara načeta je u avgustu 2020., kad je njegova Demokratska partija socijalista (DPS) prvi put u povijesti izgubila izbore i otišla u opoziciju, a politička karijera mu je okončana nakon što je u aprilu ove godine poražen i na predsjedničkim izborima, nakon čega je podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke, koju je vodio još od 1998. godine.

No bila je to impresivna karijera, a jednako su impresivne bile i cifre koje su se vezale za Đukanovićevo osobno bogatstvo, za koje dio crnogorske javnosti smatra da je povezano s “duhanskom mafijom”.

U oktobru 2009. Wikipedia je objavila listu najbogatijih šefova država na svijetu, po kojoj je Đukanović bio drugi najbogatiji državnik u Evropi – iza tadašnjeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija – dok je u svijetu zauzeo 22. mjesto. S bogatstvom procijenjenim na 14,8 miliona eura, Đukanović je daleko “prešišao” ne samo francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja (3 miliona dolara) i predsjednika SAD-a Baracka Obamu (1,3 miliona dolara), nego npr. i dansku kraljicu.

A pritom je bio jedini tranzicijski premijer koji se uopće našao na Wikipedijinom popisu.

Šef ‘duhanskog kartela‘ Istog dana kad je objavljen taj Wikipedijin popis, na Županijskom sudu u Zagrebu iskaz je davao Đukanovićev vjenčani kum i bivši prijatelj Ratko Knežević, crnogorski poduzetnik koji je u istragama hrvatskog i srpskog tužiteljstva o ubojstvu novinara Ive Pukanića i “duhanskoj mafiji” teško optužio Đukanovića, označivši ga kao jednog od šefova balkanskog “duhanskog kartela”.

Knežević je ustvrdio da je upravo taj “duhanski kartel” naručio Pukanićevo ubojstvo (među ostalim i zbog Pukanićeva svjedočenja talijanskoj antimafijaškoj direkciji koja je istraživala Đukanovićevu ulogu u švercu cigareta na Balkanu). Istovjetne optužbe Knežević je te 2009. iznio i u seriji intervjua srbijanskim i crnogorskim medijima, gdje je kazao i da je Đukanović poslao Sita Rakočevića kao novog ambasadora Crne Gore u Zagreb da “šarmira hrvatsku izvršnu vlast, ne bi li odustala od istrage koja nesumnjivo vodi prema Podgorici i Budvi”.

No Đukanovića te optužbe nisu previše tangirale, pogotovo otkad je zbog njegova diplomatskog imuniteta talijansko tužiteljstvo obustavilo istragu protiv njega. Pritom valja reći da, prema nekim procjenama, Milo Đukanović nije najbogatiji u svojoj porodici.

Tako je te iste 2009. Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) nakon višemjesečnog istraživanja o poslovnom imperiju obitelji Đukanović objavio da Milo Đukanović “posjeduje nekretnine i tvrtke u vrijednosti ne manjoj od 14,7 miliona američkih dolara, njegov brat Aco težak je 167 miliona, a sestra Ana oko 3,5 miliona dolara”. Drugim riječima, prema ICIJ-u, porodica Mila Đukanovića je samo u prva dva desetljeća njegove vlasti stekla bogatstvo od gotovo 200 miliona dolara.

Crnogorski Faust

“Iz istraživanja se jasno vidi kako je bio organiziran šverc cigareta u Crnoj Gori, preko kojih tvrtki i zemalja se prao novac i ko je sve bio uključen. Tokom jednog desetljeća s početkom 90-ih gotovo je sav prihod od crnogorskog krijumčarenja cigaretama, pod okriljem Camorre i Sacra Corona Unite, išao preko švicarskog financijskog tržišta. Tokom tog vremena, više od jedne milijarde dolara je bilo oprano”, stoji u zaključcima ICIJ-a.

Kao i sve druge optužbe protiv sebe, Đukanović je i ta ICIJ-ev izvještaj odbacio kao “još jednu seriju laži” i “pokušaj njegova diskreditiranja kao nositelja ideje crnogorske nezavisnosti”.

Autorima istraživanja obratio se saopćenjem u kojem ih je pozvao da pronađu to “njegovo blago” i predstave ga javnosti: “Prvo, red je da i ja kao ‘vlasnik‘ konačno vidim neku korist od tih silnih miliona. Drugo, spreman sam ‘poštenog nalaznika‘ bogato nagraditi”, poručio je Đukanović.

Osim što mnogi sumnjaju da mu je bogatstvo povezano s “duhanskom mafijom”, kontroverzan je i Đukanovićev politički put: sve do druge polovine 90-ih bio je poslušnik Slobodana Miloševića, ali mnogi ističu njegovu ključnu ulogu u rušenju Miloševićeva režima, tvrdeći da bi se bez Đukanovićeva “kopernikanskog obrata” potkraj 90-ih, odnosno raskida s Miloševićem, stvari u bivšoj Jugoslaviji rasplele na još mnogo krvaviji način.

Pristaše ga smatraju “ocem crnogorske nacije” i simbolom proeuropske Crne Gore, a protivnici mu zamjeraju faraonsku vladavinu, nazivaju ga “crnogorskim Faustom” i čekaju da jedne zore pripadnici Specijalnog policijskog odjela zakucaju i na njegova vrata.