FK Velež nije samo fudbalski klub, nego dio identiteta Mostara. Osnovan davne 1922. godine kao radničko sportsko društvo, klub sa lijeve obale Neretve preživio je ratove, podjele grada i selidbe sa svog historijskog stadiona, a “Rođeni” su ostali ono što su oduvijek bili: strast koja se nasljeđuje. Izdvojili smo pet utakmica bez kojih se historija Veleža ne može ispričati.
1922: kako je sve počelo
Priča kreće 26. juna 1922, kada mostarski radnici osnivaju sportsko društvo iz kojeg će izrasti Velež. Ime po planini iznad grada, crvena boja po radničkom pokretu, i navijačka baza koja se od prvog dana gradila odozdo, iz kvartova, a ne iz salona. Taj radnički pečat Velež nosi i danas, i po njemu se razlikuje od većine klubova u regiji.
Finale Kupa Jugoslavije 1981: prvi veliki trofej
Najsjajniji period kluba veže se za stadion Bijeli Brijeg. U finalu Kupa maršala Tita 1981. godine Velež je savladao Željezničar rezultatom 3:2, a odlučujući gol glavom u 80. minuti postigao je Dragan Okuka. Bio je to prvi veliki trofej u historiji kluba i potvrda da Mostar pripada samom vrhu jugoslavenskog fudbala. Za širu sliku tog zlatnog doba vrijedi pogledati i BiH liga historija kroz koju su prošle generacije Rođenih.
Kup 1986: potvrda da prvi put nije bila slučajnost
Pet godina kasnije Velež ponovo diže trofej Kupa Jugoslavije. Dva kupa u pola decenije svrstala su klub među najuspješnije u zemlji i otvorila mu vrata Evrope. Generacije koje su tada nosile crveni dres postale su mjera prema kojoj se u Mostaru i danas vagaju svi kasniji timovi.
1992: gubitak Bijelog Brijega
Rat je klubu oduzeo ono što nijedan protivnik nije mogao. Podjelom grada Velež je 1992. ostao bez svog stadiona na Bijelom Brijegu, koji je pripao Zrinjskom. Za klub tako vezan uz konkretno mjesto, gubitak terena bio je udarac koji nadilazi sport. O tome kako se ta rana upisala u sam grad piše i lokalni kontekst o odnosu Mostar i Velež, jer priča o klubu je i priča o podijeljenom gradu.
Vrapčići, 1995: povratak kući
Umjesto da nestane, Velež je od 1995. počeo iznova, na skromnom stadionu u Vrapčićima, danas poznatom kao stadion Rođeni. Bez velikog stadiona, bez trofejnog budžeta, ali sa istom publikom koja je gurala klub kroz najteže godine. Povratak na sopstveni teren i uspon kroz lige bili su dokaz da klub ne čini beton, nego ljudi koji dolaze na utakmice.
Zašto Velež ostaje poseban
Malo je klubova u regiji čija se historija tako čvrsto preklapa sa historijom svog grada. Detaljan hronološki pregled klupskih uspjeha dostupan je i na Wikipedijinoj stranici o FK Velež, ali brojke i datumi tu su samo kostur. Duša je u onome što se ne mjeri: u crvenom dresu koji se u Mostaru nasljeđuje kao prezime.