Nacional je proteklog tjedna istražio pozadinu gradnje Memorijalnog centra Groblje mira kod Mostara, “hrvatskog nacionalnog i međunarodnog spomen-područja posvećenog žrtvama iz Drugog svjetskog i Domovinskog rata”, koje je hrvatska vlada nedavno proglasila projektom “od strateškog značaja za Hrvate izvan Hrvatske” te ustanovio da je riječ o projektu koji vode i nadziru, među ostalima, negatori postojanja ustaškog logora smrti u Jasenovcu, poput povjesničara Stjepana Razuma i Josipa Jurčevića, a zajednički, na ideološkim temeljima ekskluzivnog katolicizma i hrvatskog etniciteta, provode Katolička Crkva i vlasti HDZ-a BiH u susjednoj državi, pritom ignorirajući vlasti u Sarajevu i zanemarujući dostignute standarde istraživanja sudbine ratnih žrtava u Bosni i Hercegovini kakvi su, primjerice, postignuti minucioznim i preciznim istraživanjima žrtava genocida u Srebrenici ili potpunim i akribičnim popisom ljudskih gubitaka u ratu u BiH 1991. – 1995., koji je načinio Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC) iz Sarajeva.
Štoviše, podaci iz dostupnih popisa otkrivaju da pod plaštem općeljudske brige za ratne žrtve, to groblje briše razliku između ustaša i njihovih žrtava, krivaca i nevinih, zločinaca i osloboditelja, vojnika i civila, ubojica i ubijenih, zla i dobra, istine i laži – i time rehabilitira zločince i zločin. Što je Mirsada Tokaču, voditelja Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) iz Sarajeva, jednog od najiskusnijih stručnjaka u utvrđivanju činjenica o ratnim žrtvama u postjugoslavenskim zemljama, navelo da u tom kontekstu u razgovoru za Nacional ustvrdi kako hrvatski premijer Andrej Plenković time preko Dragana Čovića u BiH rehabilitira ustašku ideologiju.
Premda postoji već jedanaest godina, Memorijalni centar Groblje mira kod Mostara tek je nedavno privukao ozbiljniju pažnju hrvatske javnosti, nakon što je Vlada Andreja Plenkovića 25. srpnja objavila da ga je, s projektima Banjalučke biskupije, proglasila projektom od strateškog značaja za Hrvate izvan Republike Hrvatske te za njegovu gradnju izdvojila 350 tisuća eura. Samo pet dana nakon što je Vlada donijela tu odluku, u četvrtak, 1. kolovoza, u Mostaru je svečano potpisan ugovor o korištenju tog novca, uz nazočnost predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Dokument su potpisali, uime hrvatske vlade, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas i operativni voditelj gradnje Groblja mira Mile Pušić, voditelj Pododjela za Drugi svjetski rat i poraće Hrvatskog narodnog sabora BiH i predsjednik udruge Mir international iz Mostara. Ta institucija i udruga zajednički vode projekt, a obje ih vodi Mile Pušić, koji je u ratu bio jedan od zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar, a danas je predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Do proglašenja Groblja mira strateški važnim hrvatskim projektom, javnosti u Hrvatskoj uglavnom je promicalo kako je riječ o memorijalu koji nastaje već dulje od deset godina, premda je čak i u katoličkoj javnosti susjedne države – o cjelovitoj bosanskohercegovačkoj da i ne govorimo – dosad izazvao velike kontroverze i kritike. Kamen temeljac za Groblje mira, naime, postavljen je još 2013. godine, a do danas je sagrađena kapelica i već je postavljeno jedanaest tisuća bijelih križeva s imenima i prezimenima žrtava. “Na lokaciji Bile, između Širokog Brijega i Mostara, podignut će se 50.000 križeva s imenima i prezimenima poginulih vojnika i civila”, objavljeno je u priopćenju Hrvatskoga narodnog sabora nakon što su Zvonko Milas i Mile Pušić, u nazočnosti Dragana Čovića, 1. avgusta u Mostaru potpisali ugovor o financiranju Groblja mira.
‘Groblje mira rehabilitira ustašku ideologiju. Hrvatska u tome pomaže jer, zbog članstva u EU-u, ne može to učiniti u Hrvatskoj pa čini u BiH, preko Čovića’, smatra Mirsad Tokača, voditelj sarajevskog IDC-a.
I tu počinje prva od mnogih kontroverzi tog ekskluzivno religijsko-etničkog projekta HDZ-a u susjednoj zemlji: kako se, naime, utvrđuju žrtve, njihova imena i prezimena te pripadnost? Ovako glasi metodologija objavljena na internetskim stranicama Groblja mira, grobljemira.info, namijenjena obiteljima žrtava: “Postupak se obavlja na sljedeći način: najprije se obratite Povjerenstvu za popis žrtava i obilježavanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području svoje lokalne zajednice (općine, grada, županije…) ili najbližoj udruzi sličnog cilja te njima prijavite određenu žrtvu ako već nije unesena u postojeći popis. Ako negdje nisu ustrojena ovakva ili slična tijela, možete se obratiti i središnjem uredu za pomoć te zajedno poticati društvene vlasti na svome području da što prije oforme povjerenstvo koje će raditi na popisima. Novčani iznos za podizanje jednoga križa iznosi 200 KM (100 eura, op.a.). To je nešto više od stvarnog iznosa troška za izradu pojedinačnog križa, a na to smo se odlučili s ciljem stvaranja fonda za one žrtve koje nemaju nikoga svoga ili njihove za njih jednostavno nije briga.”
Potom slijede detaljne upute o tome kako ispuniti uplatnicu, koja je također objavljena na toj stranici. Čini se, dakle, kako je dovoljno da netko prijavi ime i prezime Povjerenstvu za popis žrtava i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća u svojoj lokalnoj zajednici – “bez obzira na to znalo se ili ne za njegov grob”, kako je napomenuto na grobljemira.info – te da uplati sto eura i na Groblju mira bit će postavljen križ s imenom i prezimenom navodne prijavljene žrtve.
Nacional je proteklog tjedna pokušao doznati metodologiju provjere točnosti imena i prezimena žrtava – ili navodnih žrtava – kojima već jesu ili će tek biti postavljeni križevi na Groblju mira. Mili Pušiću, voditelju Pododjela za Drugi svjetski rat i poraće Hrvatskog narodnog sabora BiH, poslali smo pitanja želeći doznati precizan proces te provjere: tko točno provjerava autentičnost svake žrtve, po kojoj proceduri, koji se podaci smatraju nužnima, postoji li za to neko povjerenstvo, tko ga je i kada osnovao te tko su njegovi članovi. Zanimalo nas je i li dovoljno da netko uplati novac te da prijavi ime i prezime žrtve kako bi na Groblju mira bio podignut križ, a tražili smo i odgovor na pitanje je li Groblje mira namijenjeno samo Hrvatima i žrtvama partizana ili je otvoreno žrtvama svih nacionalnosti tijekom cijeloga Drugog svjetskog rata i poraća. Pitali smo, također, je li Groblje mira namijenjeno samo civilnim ili i vojnim žrtvama. Željeli smo doznati i gradi li se Groblje mira u suradnji s državnim tijelima BiH, državnim tijelima Federacije BiH i institucijama i udrugama ostalih naroda u BiH, kao i na temelju kojih je referenci udruga Mir International – čiji je predsjednik Mile Pušić osobno, uime Groblja mira, potpisnik ugovora s hrvatskom vladom o financiranju – zaslužila biti potpisnik tog ugovora teškog 350 tisuća eura.
‘Groblje mira’pod plaštem općeljudske brige za ratne žrtve, tako kako je zamišljeno i kako se ostvaruje, briše razliku između ustaša i njihovih žrtava, krivaca i nevinih, zločinaca i osloboditelja.
A što je još gore, premda ne i neočekivano, sve se to događa pod zaštitom i u organizaciji Katoličke Crkve. Evo kako o tome piše u “ljetopisu” projekta objavljenom na grobljemira.info: “Priča Groblja mira nastajala je u tišini, da nitko za nju nije znao. Sada prepoznajemo da je Božja ruka sastavljala njezin mozaik, jer se već djelomice ukazao pred našim očima. Dana 19. septembra 2007. Hercegovačka franjevačka provincija dobiva potrebna dopuštenja za pokretanje vicepostulature postupka mučeništva ‘Fra Leo Petrović i 65 subraće’, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem. Vicepostulatura nastavlja tražiti svjedoke, tražiti dokumente, tražiti posmrtne ostatke pobijenih franjevaca. Pritom nailazi i na pobijene članove vjernog puka Božjega. Budući da to nije poslanje Vicepostulature, ona je smišljala način kako se pobrinuti i za njih. Sve je počelo naoko slučajno, ali bila je to Božja pomoć. Fra Miljenko Stojić i sveučilišni profesor prava dr. Mile Lasić razgovarali su u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru uz kavicu o raznim temama pa su se dotakli i Drugoga svjetskog rata na Širokom Brijegu. Fra Miljenko ga je upitao postoji li kakav zakon po kome bi se moglo pokrenuti neko povjerenstvo da se brine o pobijenim civilima. Dr. Lasić je rekao da će to istražiti i nakon nekoliko dana javio je da postoji općinski zakon o grobištima. Na temelju njega napravljeno je najprije na Širokom Brijegu povjerenstvo za istraživanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća (4. kolovoza 2009.), na čelu s Perom Kožulom. Slijedila su istoimena povjerenstva u Ljubuškom (29. prosinca 2009.) na čelu s Vicom Nižićem, u Neumu (6. kolovoza 2010.) na čelu s Nikom Konculom i Čitluku (26. listopada 2011.) na čelu s Ivanom Sabljićem. Na prijedlog biskupa dr. Mile Bogovića Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Biskupska konferencija (BK) BiH daju zeleno svjetlo osnivanju Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Njezina konstituirajuća sjednica održana je 18. lipnja 2011. Biskup Bogović je, naravno, preuzeo vodstvo. Fra Miljenko Stojić postao je članom Komisije, odnosno njezinim dopredsjednikom i povjerenikom za hercegovačke biskupije. Tako je rad Vicepostulature i Komisije počeo teći u suglasju te se prelijevati na rad povjerenstava po općinama, kao i svega kasnijega ustrojstva o čemu će na ovim stranicama biti govora.”
(24sata.info)
The post ISTRAŽILI SMO! Plenković preko BiH rehabilitira ustašku ideologiju jer sufinancira groblje kod Mostara koje grade crkveni negatori Jasenovca appeared first on 24sata.ba.
Izvor: ( 24sata.info / ffmo.ba )