Djeca ne vjeruju svemu što vide. Ali zašto su tako spremni da vjeruju u Djeda Mraza? Postoji niz faktora koje klinci koriste da odluče da li su fantastične priče stvarne ili ne. Evo zašto je djed sa poklonima tako dugo stvaran i kad nije.
Roditelji, prijatelji i rođaci vjerovatno govore djeci iznova i iznova da stvari koje vide na TV-u nisu stvarne i da Patrolne šape, Petar Pan i Hari Poter nisu prave životinje, dječaci, uprkos tome koliko su realno prikazani na stranicama knjiga ili na ekranima. Ovo nije slučaj sa Djeda Mrazom.
Nasuprot tome, o Djedu Mrazu, djeca će vjerovatno stalno slušati od drugih, posebno od ljudi kojima vjeruju, kao što su njihove mame i tate, da je Djed Mraz stvaran. U stvari, djeca će najvjerovatnije vjerovati ako njihovi roditelji podržavaju priču, što nije iznenađujuće, pošto su roditelji generalno pouzdan izvor informacija za malu djecu.
Djeca će takođe najvjerovatnije vjerovati u Djeda Mraza ako roditelji ostave dokaze po kući da potkrijepe priču. Generalno, veća je vjerovatnoća da će djeca (i odrasli) vjerovati u nešto što vide sopstvenim očima kao dokaze koji potvrđuju priču.
(FOTO) PISMO DJEDU MRAZU KOJE ĆE VAS RASPLAKATI Dječak iz banjalučkog vrtića poželio srceparajuću stvar: Vaspitačice odmah pozvale roditelje!
I u većini slučajeva, priče o Djedu Mrazu su propraćene dokazima o njegovim posjetama, sa igračkama i slatkišima svuda po kući i ispod jelke. Roditelji troše dosta vremena, energije na uvjerljivost priče o Djeda Mrazu, bez obzira na uzrast njihove djece. I suprotno onome što možete pretpostaviti, što više djeca vide muškarce obučene u crvena odijela i bijele brade u tržnom centru, na ulicama ili dodjeli paketića, to više vjeruju da je Djed Mraz stvaran.
Kada razmišljamo o sposobnostima djece i o tome kako oni izgrađuju svoja uvjerenja, zapravo i nije toliko iznenađujuće što priča o Djeda Mrazu ostaje, bar na kratko. U stvari, za djecu između 5 i 8 godina, magijsko razmišljanje je normalan dio svakodnevnog života. Djeca ovog uzrasta često imaju ovakva vjerovanja, ne samo da vjeruju u Djeda Mraza, već vjeruju i u Zubić vilu, leteće tepihe, čarobni pasulj. Stoga nije iznenađujuće što se Djed Mraz, njegovi vilenjaci i njegovi leteći irvasi lijepo uklapaju u uobičajeni pogled na svijet djece, posebno između 5. i 8. godine, kada postoje svjedočanstva i dokazi koji potvrđuju da on živi, jedu kolače i ostavljaju snježne tragove po kući.
Oko 7. ili 8. godine, vjerovanje djece u Djeda Mraza i svijet fantastičnih zvijeri kao da jenjava. Ne radi se o tome da roditelji priznaju da je priča o Djeda Mrazu bila samo izmišljotina, ili da se manje trude da je proguraju kada djeca dostignu osnovnu školu. Umjesto toga, čini se da kako djeca postaju starija, počinju da preispituju fizičke nemogućnosti priče o Djeda Mrazu – priče koju nisu ni pomislili da dovode u pitanje nekoliko godina ranije. Kako djeca počinju da shvataju više o fizičkim nemogućnostima, sama saznaju da priča o Djeda Mrazu jednostavno nije mogla biti stvarna.
Zaista, istraživanja sugerišu da djeca imaju tendenciju da sama otkriju istinu o Djeda Mrazu u to vrijeme i da su njihove reakcije generalno prilično pozitivne. Ne postoje naučni dokazi da saznanje istine o Djeda Mrazu izaziva bilo kakvu nevolju kod djece ili ih dovodi u sumnju da li su njihovi roditelji vrijedni povjerenja. Neka djeca čak ni ne kažu svojim roditeljima da su sve shvatila — razumiju da čak i roditelji vole radost mita o Djeda Mrazu, pa djeca ponekad puštaju roditelje da zadrže prazničnu magiju još nekoliko godina.
Na neki način, maštovita magična razmišljanja nikada ne nestaje u potpunosti. Mnogi odrasli imaju neka natprirodna vjerovanja i vjeruju u duhove, demone ili vanzemaljce ili bar horoskop.
BONUS VIDEO: