Neki drevni spisi postaju misterij, s jednim pitanjem: “Jesu li neki drevni gradovi uništeni nuklearnim napadom ili ne?” Mitovi i legende o mnogim nestalim civilizacijama…

govore da se nekada koristilo izuzetno moćno oružje koje ni danas nije identificirano.

Dokazi da je takvo oružje postojalo bili su tragovi razaranja slojeva zemlje koje arheolozi još nisu objasnili. To su tragovi poput tunela, kiklopskih gradova i ogromnih utvrda.

Čak se iu poznatim indijskim himnama “Ramayana” i “Mahabharata” spominju čudna oružja i ratovi koje vode mitske ličnosti. U “Mahabharati” nuklearni opisi pojavljivali su se svakodnevno, na primjer. “… I ispalio je eksplozivni stup koji se rasplinuo u svim smjerovima i izazvao jarku svjetlost poput 100.000 sunaca… Tada je voda kipjela od topline… I svijet je gorio od žeravice”.

Oružje zvano vayavya također se spominje u “Mahabharati” kao oružje koje ima jak radiološki učinak tako da “ubija čak i fetus kod žena”.

Na temelju detaljnih zapisa koji postoje o tom oružju, gdje se prepoznaju laseri i druga tehnička čuda, vidi se da se ono nije puno razlikovalo od modernog oružja. Najstarije legende kažu da je to oružje kojim su se služili bogovi s neba, pa se naziva i božanskim.

U najranijoj indijskoj literaturi navodi se da je postojala i znanost o božanskom oružju astravidja, čija pojava nije objašnjena jer je to oružje jednostavno nestalo iz povijesti.

Snaga ovog oružja određena je stupnjem uništenja. Tako su postojala oružja koja u prah i pepeo pretvaraju cijele gradove, vojske… Jedno od najpoznatijih božanskih oružja u indijskoj mitologiji je Indrin plamen koji u širokom luku može uništiti cijelo područje, a pojavljuju se i kuglaste munje.

Ove kuglaste munje koje su razarale i parale nebo spominju se i u egipatskoj “knjizi mrtvih”, a proučavao ih je naš Nikola Tesla. Osim Indrinog plamena, poznati su još: Brahmino oružje, bramašire, bramadandon, pašupati, sandagara, tvaštar i razne vimane (letjelice). Mnoga od ovih oružja mogla bi uzrokovati kataklizme, razne bolesti zbog zračenja kao i trenutni nestanak ljudi i predmeta.

Neka druga oružja spominju se u indijskoj mitologiji:

božanski Indra koji je “srušio utvrde”, od kojih danas postoji samo jedan spomenik u cijeloj Indiji.
loš plač odnosno nadnaravna moć vjetra, dok je kod Židova to Uriel.
mauzolej parva – oružje koje donosi smrt
Darpana – oružje koje sve suši
moha – uzrokuje gubitak svijesti i masovnu amneziju
Shatagani
Varshana – izaziva eksplozije praćene bljeskom
Vaster tj. oružje kaosa, bilo je najmoćnije oružje, u Americi je poznato kao mashmak.
pinak ili bacač plamena bio je oružje Shivinog božanstva
mohanastra – oružje koje cijele vojske baca u nesvijest
svekrva – izaziva maglu i uništava sve pred sobom.

Ovo oružje uništilo je gradove kao što su Dundalk, Bolsen, Ekos, što su arheolozi potvrdili. Za znanost je takva vrsta razaranja, koja nalikuje razaranju višom silom i energijom, nemoguća.

Indijski izvori spominju i zvučna oružja koja proizvode tako užasan zvuk kao da se planine ruše. Indijski spisi također tvrde da su mnoga oružja imala svoju hijerarhiju, pa je tako postojalo prvo oružje (oružje obične snage) i posljednje oružje (oružje izuzetno velike snage).

Evo kako su neka od fantastičnih oružja djelovala na povijesnu stvarnost:

Nan madol svjedok je kolosalne energije koja je tamo djelovala.

Troja IV – četvrti sloj 1000 godina starog grada doslovno je izbrisan.

Navojna kapica je spaljen i misteriozno umro 3000. pr.

Mohenjo Daro IV je grad koji je sravnjen sa zemljom uz pomoć nuklearne energije prije 5000 godina, što je i znanstveno dokazano.

Također, pronađeni su čitavi gradovi za koje se vjeruje da su otopljeni djelovanjem kolosalne energije, poput Jerihona II. Poznato je da se granit topi na 1300 ˚C, pa se odbacuje pomisao da se radilo o požaru, s čime su se složili i znanstvenici i arheolozi. Utvrđeno je da je samo djelovanje kolosalne energije koju karakteriziraju ekstremno visoke temperature koje doslovno tope granit, uništavajući gradove. Primjer je Kiklopov toranj u Borsippi.

Biblijska priča o Sodomi i Gomori opisuje kako su gradovi uništeni nuklearnim eksplozijama.

Legendarni opisi mnogih civilizacija od Sibira do Tierra del Fuego također govore o postojanju božanskog oružja i božanskih ratova koji su vođeni i viđeni na zemlji kao i na nebu. Primjeri takvih ratova su ratovi između: Zeusa i Titana, Horusa i Seta, Odina i divova, Jehove i palih anđela… Ovi ratovi razlikovali su se od običnih ratova, ali i od geoloških sila prirode kao što su vulkani, poplave i uragani.

Čovjek kao vrsta nije mogao u svojoj svijesti izgraditi tako fantastično vjerovanje o božanskom oružju i njegovoj moći, već je ono došlo iz neke naprednije civilizacije, koja je ili sišla sa zvijezda ili pripadala famoznoj Atlantidi. Zato se od pećinskog čovjeka među ljudima proširio kult rata. Od postojanja čovjeka samo je 300 godina prošlo bez rata, sva ostala tisućljeća bila su obilježena krvavim sukobima.

Mnogi drevni izvještaji spominju i opisuju postojanje ovog iznimno moćnog oružja. Poznata je i “grčka vatra” koja je izazvala strahovitu eksploziju i pojavu dima. Njezini su plamenovi letjeli brzinom munje i bili popraćeni grmljavinom.

U perzijskoj mitologiji oružje vazište i spešnište spominje se kao izuzetno razorno oružje.

Keltska tradicija opisuje oružje na bazi urana zvano lamphades.

Skandinavci su, prema legendi, imali gungni koplje koje je odmah pogađalo metu.

U opisima svih ovih moćnih oružja stoji da su ih koristila čovjeku nepoznata bića te da su tehnika i učinak njihova oružja isti kao i današnji. To bi značilo da mnogi izumi nisu izmišljeni nego samo ponovno otkriveni i da se povijest čovjeka ponavlja.

Neka druga tumačenja ovih događaja

Teorija da je drevni grad Mohenjo Daro, koji se nalazi u današnjem Pakistanu i dio civilizacije doline Inda, nestao zbog nuklearne eksplozije, proizlazi iz interpretacija određenih arheoloških nalaza.

Teorija je postala popularna nakon što su neki autori, poput Davida Davenporta i Ettorea Vincentija, tvrdili da su pronašli tragove visoke razine radioaktivnosti i staklastih formacija u tlu, što bi moglo ukazivati ​​na snažnu eksploziju.

Spominju se i ljudski kosturi koji su navodno pronađeni u položajima koji upućuju na trenutnu smrt, kao i građevine koje su se djelomično rastalile.

Međutim, arheolozi i znanstvenici odbacuju ovu teoriju kao neutemeljenu. Većina stručnjaka smatra da su grad napustili njegovi stanovnici zbog klimatskih promjena, ekoloških problema ili invazije.

Ono što je opisano kao “staklo” mogu biti proizvodi taljenja uzrokovani požarima ili drugim prirodnim procesima, a ne nuklearnom eksplozijom.

Što se tiče radioaktivnosti, moderni testovi nisu pokazali razine koje bi poduprle ovu tvrdnju.

Izvor: Webtribune.rs