Ovo je neobična priča o Susanne Marielle Goepel, majci četvero djece koja je napustila Leipzig i preselila se u selo kraj Buškog jezera u Livnu. Njezina su djeca već završila jednu školsku godinu i odlično govore hrvatski jezik. Susanne kaže da joj je najvažnije da njezina djeca žive i rastu u slobodi i prekrasnoj prirodi. Kad bi dolazili kući iz škole, uvijek bi govorili da im je dan bio super. Došli su vedri i nasmijani, dok u Njemačkoj to nije bio slučaj, tvrdi njihova majka. Susanne je napravila agenciju koja će pomoći drugim obiteljima iz Njemačke da se nastane u Bosni i Hercegovini i pokrenu posao. Prvi susjedi imaju samo riječi hvale za Susanne i njeno četvero djece, kao i za njenog supruga koji povremeno dolazi u Golinju. Jedna nam je gospođa rekla da je samo ta djeca pozdravljaju kad se vraćaju iz škole. Pitali smo Zorku Milardović je li iznenađena što je Njemica došla u Livno živjeti s djecom?
– Jesam, nisam. Dok naši idu u Njemačku, oni dolaze ovdje. Ali hajde, dobri su kao susjedi. Neka selo ne bude prazno”, kaže Zorka za Flash.ba.
Njezin suprug Slavko dodaje: “Neka dođu, neka dođu.” Nedostaju nam ljudi. Selo je prazno. Prije rata ovdje je bilo oko 300 pušnica, t.j. obitelj. Danas ih ima tek stotinjak. Susanne, njezina djeca i suprug poželjni su susjedi. Kad ih nema nekoliko dana, odmah se pitamo gdje su? Jesu li u Njemačkoj ili drugdje? Dobro su se prilagodili ovdje u Golinju i dobri su ljudi. Nedostaju nam dobri ljudi poput njih”, dodaje Slavko Milardović.
Anita Puđa rođena je u Njemačkoj, završila je školu i, kako kaže, uzvratila ljubav domovini.
– Često sam je zezao tipa “još ne znaš kako je ovdje”. Priznajem da se sada ne bih mogao vratiti živjeti u Njemačku. Kad sam čuo da se Susanne s djecom doselila u naš kraj, malo sam se iznenadio. Cijeli sustav u Njemačkoj je drugačiji i teško prihvaća promjene. Njihova djeca idu u školu s mojom. Ovdje su se dobro snašli”, kaže Anita za Flash. dobro. Anita nam je također bila prevoditeljica za njemački jezik i ja joj se iskreno zahvaljujem na pomoći koju nam je pružila da završimo ovaj razgovor.


Prvog Nijemca koji se doselio u Bosnu i Hercegovinu, točnije u Busovaču, snimio sam prije deset godina. Vješti majstor prodao je imanje u Njemačkoj i sa ženom i sinom došao živjeti u Busovaču. Prava žena je rođena žena u autobusu. Doveo je i svoju kovačnicu u kojoj je kovao poznate japanske sablje i noževe katane. Izrada ukrasnih predmeta od metala i ograda. Kad sam nakon šest mjeseci svratio da vidim je li uspio, nije htio dati intervju. Doživio je poslovni fijasko. Nije se uspio snaći u bosanskohercegovačkom poslovnom okruženju. Kaže mi prijatelj iz Petrovca da gore ima pet-šest obitelji koje su doselile iz Njemačke. Oni žive i rade. Jako su se dobro snašli i “uklopili” u društvo. Više o Susanne i njenom odabiru Livna za stalni život pogledajte u videopriči.
Tekst i foto: Srećko Stipović

