Arifa Kendić-Mujakić iz Rijeke, suočena sa teškim zdravstvenim stanjem svog supruga i bolnom prošlošću njihovog braka, odlučila je oprostiti mu sve preljube i finansijsko iskorištavanje. Arifa danas brine o Enesu Mujakiću, koji se bori sa posljedicama teške nesreće i brojnim medicinskim dijagnozama, a njihova priča postala je simbol nesebične ljubavi i odanosti.

“Kad sam ga vidjela sam, bio je neprepoznatljiv. Gledala sam kako ga tri puta oživljavaju elektrošokovima. Moje srce je tuklo jako, počelo me gušiti, već sam bila odlučila da ću ga napustiti, ali nisam mogla ni pomisliti na razvod”, rekla je.

“Imao je ozbiljne povrede na glavi. Zbog toga sudski postupak još nije završen. Doktori kažu da takva povreda lobanje nije mogla nastati samo od pada, već da je prethodno udaren nečim”, napomenula je.

U 2007. godini, Enes je doživio ozbiljne povrede u padu sa zgrade, uključujući prelom lobanje i šest rebara. “Kada sam ga vidjela, bio je neprepoznatljiv,” prisjetila se Arifa, dodajući da je njegovo zdravstveno stanje bilo kritično. Sve to nije utjecalo na njenu odluku da ostane uz njega, čak i nakon saznanja o njegovim brojnim nevjerstvima.

“Izlazili smo iz voza koji je stao, pa krenuo. Kako je krenuo, moj sin je ispao, a ja sam skočila za njim. On je ležao tako, glava prema dolje. Neurohirurg mi je rekao da se nije susreo s takvim slučajem – da je netko tako ispao, a da nije ostao invalid”, ispričala je.

Arifa je također progovorila o preljubama svog muža:

“Vraćam se iz Rijeke kući i čujem kako čovjek što je vlasnik kafića u blizini, kaže: “Njegova žena je jako ljuta, ako čuje za tebe, gotova si!”, a ona viče: “Ljuta sam i ja!”. Prilazi mi ona i kaže mi da je Enesova ljubavnica, i da je živjela s njim. Bijesna joj odgovorim: “Vi ste jedna od njegovih ku*vi. Evo, sada će on još malo doći kući iz bolnice, dođi i ti, on nosi pelene, pa mu ti operi gu*icu. Ako si već živjela s njim, to znači da te je i financirao. Da, ti kažem – nisi jedina”.

Arifa ističe da je veliki utjecaj na njeno oproštenje preljubi imalo to što je Enes organizirao sahranu njene majke koju je izuzetno poštovao.

“Pored moje četiri sestre i brata, on je sve obavio. Sve je sredio. Poštovao je moju majku i mog oca. Zato sam mu oprostila, i pored svega što mi je učinio, ja sam mu oprostila”.

Arifa se ne suočava samo s zdravstvenim izazovima svog supruga, već i s financijskim problemima koji su nastali nakon smrti njenih roditelja. Unatoč tome, hrabro se bori za normalan život svoje obitelji, često se oslanjajući na pomoć dobrih ljudi. “Živjeli smo od onoga što nam drugi donesu,” objašnjava Arifa.

“Nismo imali što jesti. Jedan večer me kćerka probudi i kaže: “Mama, gladna sam”. Kažem joj – spavaj, kada se probudiš, idemo u dućan, tješim je tako. Živjeli smo od onoga što nam drugi donose, a nikada nisam ništa tražila. Živjeli smo od onoga što nam drugi donesu. Bez obzira na to što je stan lijep, ja to ne mogu jesti”.

Ova priča ne samo da budi empatiju, već i divljenje prema Arifinoj snazi i sposobnosti da oprosti. “Bitno mi je da se on oporavlja,” kaže ona, pokazujući nevjerojatnu snagu i ljubav kojom vodi svoju obitelj kroz teška vremena.