Jana Todorović nije ni sanjala da će jednog dana biti jedna od najvećih zvijezda narodne muzike i da će uživati u nevjerovatnoj slavi i popularnosti.

-Nisam mogla zamisliti da će mene neko na ulici prepoznati, pjevati moje pjesme, ali ja kažem – to se dogodilo i neka ide sve svojim tokom – istakla je pjevačica, a potom ogolila dušu i prisjetila se najljepših, ali i najtežih trenutaka u svom životu. Kao i svakoj majci, i Jani je trenutak rođenja kćerke nešto najljepše što je doživjela, ali i vrijeme provedeno sa sestrićem kojeg je nažalost izgubila.

-Najsretnije razdoblje je bilo kad su moji roditelji i moj sestrić bili živi i kad smo svi bili na okupu. Na primjer, na slavi, pa dođe moj brat iz Švicarske s djecom, a ja s porodicom. Tu se pjevalo, pilo, veselilo, ali to se nikad neće vratiti. To je nešto što ću pamtiti cijeli život – rekla je Jana s knedlom u grlu, a potom progovorila o obiteljskoj tragediji, o trenutku kad je saznala da njenog sestrića više nema.

-To je najgori i najteži trenutak u mom životu. Najviše me je boljelo to saznanje, ali naravno i briga kako sačuvati kćerku u svemu tome. Sjećam se, sletjeli smo iz Feniksa, ogroman avion, ja sjedim u sredini i jave mi da mi je sestrić umro. Ja se više ničega ne sjećam, izašla sam iz aviona i dali su mi lijek za smirenje – počela je priču pjevačica drhtavim glasom, a potom nastavila:

-Subota je bila i dolazi organizator i kaže mom suprugu ‘Hajde, molim te ako možeš zamoliti Janu da otpjeva nekoliko pjesama jer smo prodali karte i ljudi su došli sa svih strana’. To mi je nekako nešto najgore što sam čula u životu. Ma da su mi donijeli cijeli svijet, ma nema tog novca, pa ja nisam znala za sebe’.

Iako joj je suprug najveća podrška u svim trenucima, pjevačica ne krije da joj u teškim trenucima posebno znači sestra.

-Iskreno, tu je svakako suprug, ali moja sestra najviše. S njom sam stalno na mobitelu. Hvala Bogu da smo sad blizu, ona je tu u Beogradu i stalno se viđamo i čujemo. Ona mi daje snagu – otkrila je Jana.