Gošća emisije Sarajevsko jutro bila je doc. dr. Ajla Ališah sa Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koja je sa gledaocima podijelila stručne analize i savjete povodom sve češćih susreta građana sa divljim životinjama u naseljenim područjima. Pojava lisica na gradskim saobraćajnicama i medvjedice s mladuncima u Hadžićima izazvala je zabrinutost javnosti, a doc. dr. Ališah ističe da je ovakvo ponašanje životinja direktna posljedica ljudskog nemara i uništavanja njihovih prirodnih staništa.
“To je posljedica našeg maćehinskog odnosa prema našoj okolini i šumama. Svojim ponašanjem počeli smo ograničavati prirodna staništa životinja. Čim im oduzmete stanište, oni se moraju snalaziti za hranu i sklonište. Ukoliko izvori hrane postaju sve slabiji, životinja će početi da traži tamo gdje ih ima.”
Nepropisno odlaganje otpada predstavlja jedan od glavnih faktora koji privlače životinje u gradove. Divlje životinje su oportunisti i brzo uče gdje im je hrana lako dostupna. Bilo da je riječ o ostacima sa izletišta na Bjelašnici ili otvorenim kontejnerima u naseljima, životinje će radije birati lakši put do obroka nego pretraživati ogromna šumska prostranstva. Ipak, stručnjaci strogo upozoravaju da se ovim životinjama ne smije prilaziti.
“Lisica nije pitoma životinja. Ona može da izgleda jako mirno i adaptirala se na buku i ljude, ali to nas uopšte ne treba zavarati da je to neko koga možete maziti ili dirati. Kada je vidimo, pustimo je da prođe svojim putem. Neće ona nas dirati.”
Kada je riječ o medvjedima, situacija zahtijeva još veći oprez. Medvjedice sa mladuncima vođene su snažnim majčinskim instinktima i izrazito su zaštitnički nastrojene. Svaki pokušaj približavanja ili fotografisanja može se protumačiti kao prijetnja, što aktivira odbrambeni mehanizam i potencijalni napad. Građani se savjetuju da se u takvim situacijama tiho udalje i ne pokušavaju ostvariti bilo kakav kontakt, a posebno da ne pokušavaju hraniti životinje, što je postao opasan trend na društvenim mrežama.
“Ljudi trebaju da poštuju to rangiranje životinja na domaće i divlje. Te divlje životinje apsolutno imaju svoju ulogu u našem ekosistemu i pustimo ih tamo gdje im je mjesto. Ako volimo životinje, onda ćemo poštovati njihovu individualnost i stvarne potrebe, a ne ono što mi mislimo da je za njih dobro.”
U pogledu zdravstvenih rizika, najveća bojazan kod divljih životinja, posebno lisica, jeste bjesnilo (rabijes). Međutim, doc. dr. Ališah naglašava da država redovno provodi preventivnu vakcinaciju protiv bjesnila te da životinje koje viđamo u urbanim sredinama najčešće imaju izgrađen imunološki sistem i dolaze isključivo u potrazi za hranom. Ukoliko ipak dođe do ogrebotine ili ugriza, ključno je ostati smiren, čime se sprečava brža cirkulacija potencijalnih uzročnika zaraze, te se hitno obratiti najbližoj zdravstvenoj ustanovi.
“Mi očito u 21. vijeku nemamo veze sa civilizacijom i normalnim načinom življenja u gradovima. Dok sebe ne promijenimo, šta da očekujemo od životinje? Mi smo ti koji bukvalno vape da rade šta god hoće. Svaki individualac neka počne od sebe i svog otpada, pa bismo vidjeli razlike.”
Problem dodatno otežava nedostatak jasnih protokola i adekvatne reakcije nadležnih službi na terenu. Dok higijenski servisi često nemaju kapaciteta ni za rješavanje problema napuštenih pasa, briga o divljim životinjama u urbanim sredinama ostaje siva zona, zbog čega je primarna odgovornost na građanima i inspekcijskim organima. Rješenje ovog problema, zaključuje doc. dr. Ališah, leži isključivo u mijenjanju ljudske svijesti, adekvatnom odlaganju otpada i, ukoliko je potrebno, pooštravanju kaznene politike za nesavjesne građane.
Gostovanje pogledajte na linku ispod:
