Nije propustio priliku da spomene narod u Bosni i Hercegovini koji je također propatio mnogo u prethodnom periodu te je istakao da je rat nešto najgore što se nekome može dogoditi.

Ispričao je brojne situacije iz ratnog perioda koje su ga mentalno ojačale te istakao da je odrastanje u takvom kontekstu bilo jako teško.

„Srbija je veoma stara nacija. Prvo moramo to da razjasnimo jer imamo veoma bogatu historiju i tradiciju, ali u novijoj historiji, posljednjih sto godina – Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat i posebno sada, u posljednjih 30 godina – mnogo smo propatili, ne samo mi, nego i Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Nažalost, ta država koja je nekada bila jedinstvena država Jugoslavija je raskomadana devedesetih, a ja sam rođen 1987. kao Lionel Messi, tako da se ne sjećam dobro kakva je ta država bila jer sam bio jako mlad. Sjećam se drugog dijela devedesetih i da je naša zemlja bila pod sankcijama i embargom što znači da nismo mogli ništa ni izvoziti ni uvoziti. Sjećam se da sam stajao u redu sa svojim djedom u 5:00 ujutru po hljeb da prehranim cijelu našu porodicu. Djed, tetka, ujak, moji rođaci, moja braća, moji r…

Otkrio je da ga tužnim čini kada vidi djecu kako pate kao i mnogobrojne ratove koji se vode širom svijeta te da želi stvoriti bolje društvo za svu djecu svijeta.

„Šta me čini krhkim? Više nego što iko može zamisliti. Djeca. Moja djeca, ali i druga djeca. Uvijek sam bio uzbuđen zbog djece, ali kada sam postao otac, to je potpuno drugačije. Kada vidim djecu kako pate, srce mi se slama, kao da sam pao u depresiju. Zato što su oni najčistija bića na planeti i zaslužuju najbolje, zaslužuju budućnost. A kad vidim ove ratove i sve što se dešava. Ja sam proživio rat, moj grad je bombardovan danonoćno dva i po mjeseca. Vidio sam mrtve ljude. A sada kada vidim ratove u drugim dijelovima svijeta, ne razumijem. Mislim da znam zašto se to dešava, nažalost, politička pitanja i sve to, ali me rastužuje jer ako ne ostavimo bolji svijet za djecu narednih generacija, to znači da nismo uradili dobro neke stvari. Stoga je jedan od najva…

Najbolji Teniser svijeta ne želi nikome rat te ističe da je to apsolutno najgora stvar koju neko može doživjeti.

„To je užas. Najgora stvar koju neko može doživjeti. To je strah od nepoznatog. Ne znajući da li će ti sljedeća bomba pasti na glavu. I tako svaki dan, alarmi, sirene koje su nas budile svake noći kada su se avioni približavali. Sjećam se svoje majke jedne noći jer spavaš i usred noći se probudiš, čuješ sirenu i moraš da uzmeš torbu i siđeš u podrum zgrade da se skloniš. Prvi put kada se to desilo moja majka se probudila u mraku jer smo svi zajedno spavali, nismo znali šta će se desiti i plakali smo svake noći. I udarila je glavom o grijač i ostala bez svijesti. Dakle, bilo je 3:00 sata ujutro i moj otac ima ženu u nesvijesti. Ja koji sam imao 12 godina i moja mlađa braća od osam i četiri godine smo plakali. Nastala je potpuna panika“, ispričao je Đoković i nastavio dalje:

„Ali to je iskustvo koje nas je ojačalo kao porodicu, kao ljude. I opet kažem, ne želim to nikome. Želim biti vrlo jasan, ne vjerujem da iko treba da trpi rat da bi razvio svoju mentalnu snagu, postoje drugi načini da se to uradi. Ali za mene je to predstavljalo veoma važan dio mog razvoja i kao malo dijete sam bio primoran da sazrijevam. Morao sam preuzeti odgovornost i podijeliti ulogu svog oca jer sam bio najstariji sin i nije bilo vremena. Otac mi je govorio kao odrasloj osobi: ‘Moraš ovo da uradiš, odvedi svoju braću tamo, idi ovamo’. Bio je to rat. Svi su uspaničeni, izgubljeni, svi vrište, svi se boje. Samo sjetim se i naježim se, to je užasan osjećaj. Sjećam se da sam na svoj 12. rođendan vidio avion usred bijela dana. Bio sam u teniskom klubu i alarmi su počeli da zvone. Čujete ih i odjednom vidite kako avion raketira vojnu bazu ili i bolnice, škole i mostove. I onda pomislite: ‘Šta da radim?’ Ne možeš ništa. A to je najgori osjećaj, strah. Nemate kontrolu, nemate moć. Postoji jača moć koja može učiniti sve, uništiti vas iz trenutka u trenutak“, završio je on, prenosi Klix.

Izvor: ( www.haber.ba / ffmo.ba )