Naime, Ivana Đulović, ekonomista i građanska aktivistkinja za zaštitu životne sredine u Srbiji je otkrila kako je izgledala njena selidba iz Jagodine u Novi Pazar i prilagođavanje novoj sredini
Kako kaže, njen prvi dolazak u Novi Pazar i prvi utisak na u ovom gradu ostavio je ezan, iako je do tada u drugim zemljama imala priliku čuti ovaj poziv na molitvu, ali nikada ranije nije u Srbiji.
- U zvuk ezana zaljubila sam se još davno u dvorištu Aja Sofije. Iako ne razumijem o čemu se tačno uči, iako sam druge religije, kad god bih čula ezan, osjećala sam ga kao poziv Bogu i sadašnjem trenutku. Moram priznati da je moje najveće oduševljenje Pazarom upravo ezan i prirodne ljepote kojima je Novi Pazar okružen. Osim mog muža, naše ljubavi, gore navedeno je definitivno presudilo da ja odlučim da se preselim iz moje rodne Jagodine ovde – pojašnjava.
Dalje dodaje kako je Novi Pazar okružen najdivnijim prirodnim predjelima koji izazivaju čisto divljenje.
- Uz to divljenje ide i osjećaj tuge i nevjerice zbog svijesti građana koji žive ovdje. Količine đubreta na koje se može naići, mini deponije i slično, nažalost često su neodvojivi dio slike ovih prelijepih predjela. Bogata historija i kultura ovog grada je takođe veoma fascinantana. I taj duh Sandžaka koji se zaista osheća i vidi. Kada god me neko ispravlja da ovo nije Sandžak, već Raška oblast, ja prosto ne mogu da se složim sa tim, jer znam šta vidim i oshećam i na šta mislim kad kažem da je ovo Sandžak. Ovaj predio je toliko specifičan, da nekako nije ni Srbija, ni Bosna, ni Turska, već baš Sandžak. Trenutak kada sam odlučila da dođem ovdje da živim i zasnujem porodicu i kada sam saopštila to ljudima iz svoje okoline, jeste početak jednog mog ličnog putovanja i razumijevanja, nečega što sam vidjela, ali nisam znala šta je. Kroz dvije godine života ovdje, trudila sam se da razumijem i ljude iz unutrašnjosti Srbije odkud i zašto imaju određene predrasude prema ovom gradu. Takođe, trudila sam se da razumijem i shvatim sve ono što sam imala prilike da vidim i osjetim u Novom Pazaru. Tako sam vremenom učila o bošnjačkoj historiji, identitetu, historiji ovog područja, propagandi koja se servira i ovdje na lokalu i van Novog Pazara. Zanimalo me je kako i zašto ljudi u unutrašnjosti koji najčešće zapravo i nisu imali prilike nikada da posjete Novi Pazar vide taj grad kako ga vide. Takođe, zanimalo me je zašto su Pazarci tako zatvoreni u odnosu na ostatak Srbije i drže se samo lokalnih tema i svog grada – ističe.
Kako navodi, dugo vremena joj je trebalo da shvati taj fenomen.
- Istina je da mi u unutrašnjosti jako malo znamo o Novom Pazaru i sada i kroz historiju. Da su ljudi podvrgnuti velikoj količini propagande, bez dovoljno informacija, i da se u suštini radi o predrasudama. Pošto dolazim iz centralne Srbije, ljude tamo sam brzo uspjela da razumijem. Ali da bih razumjela Pazarce trebalo mi je više vremena. Tek kada sam se dovoljno informisala i kada sam uspjela da se stavim “u cipele” Pazaraca i Bošnjaka, shvatila sam i razumjela tu zatvorenost. Ja sam to nazvala “nevidljiva granica” između Novog Pazara i ostatka Srbije. I to je fenomen o kome bih podugačko mogla da pišem i objašnjavam. Često na primjer vidim da ovdje ljudi ne uviđaju neki sistematski problem, koji dijele svi građani koji žive u Srbiji, već ga vide u kontekstu diskirminacije, ali razumijem zašto je to tako. Za dvije godine života ovdje, nikad mi se nije desila neprijatna situacija, nikada se nisam osjetila diskirminisano u odnosu na vjeru ili naciju, niti sam stekla utisak da neko mene ovdje mrzi. Naprotiv, osjećam se veoma dobrodošlo – kazala je.
Kada se radi o građanskom aktivizmu, dodaje kako je osjetila dozu nepovjerenja, a ponekad i prevelike zahvalnosti.
- Smatram da svi mi ovdje dijelimo iste probleme i da bi zajedno trebalo i da reagujemo na njih. I često mi se čini da izostaje reakcija Srba iz Pazara kada bi trebalo da se zajedno kao građani zauzmemo za riješavanje nekog problema. Ono što mi je najteže pada da prihvatim u vezi ovog grada, i već unapred znam da se neću uklopiti u to, jeste to što su žene ovdje dosta naučene da ćute i trpe, dok nose velike terete na svojim plećima. I to je ovdje neka mantra koja se stalno ponavlja. Moj temperament je jednostavno takav i po tome ću vjerovatno uvijek strčati. Znam da Pazarci ne vole da se Pazar pominje toliko po hrani, ali moram, nama sa strane je to toliko upadljivo, jer je hrana ovdje mnogo ljepša i ukusnija nego u ostatku Srbije. Ono po čemu je Novi Pazar za mene najposebniji grad na svijetu, jeste to što sam se u ovom gradu ostvarila kao majka. I to je nešto što me najdublje veže za ovaj grad. Definitivno je da je odluka da dođem ovdje da živim i gradim porodicu, bio izlazak iz zone komfora, a takvi izlasci uvijek čine da spoznajemo i učimo nove stvari, otvaramo horizonte, razvijamo se i rastemo, i ja sam zahvalna na tome – zaključila je, piše Free media.
(Free media)
The post IVANA SE IZ JAGODINE PRESELILA U NOVI PAZAR: ČULA SAM EZAN I TO JE PRESUDILO DA DOĐEM OVDJE first appeared on Hayat.ba.
