Mario (33) i supruga Vedrana sinoć nisu spavali. Oboje su u šoku, sinu Stjepanu (7) nisu rekli što se dogodilo djedu za kojega je jako vezan. Najviše ih brine kako će sada Josipov drugi sin Zoran, teški bubrežni bolesnik koji živi s ocem u porodičnoj kući u Pustodolu Orehovečkom, šest kilometara udaljenom od Bedekovčine u Krapinsko-zagorskoj županiji.
Mnogi su muškarci iz toga kraja zaposleni u Holdingu, u Čistoći. Kod njih posla nema, na posao u 65 kilometara udaljeni Zagreb obično putuju zajedno, kombijem, za što im treba sat vremena. Prijevoz plaća Holding, a i s njim je plaća manja od 1000 eura.
I Mario je svojevremeno radio u Čistoći, ali nije volio taj posao i čim mu se pružila prilika napustio je Zagrebački Holding i danas za privatnika vozi kamion.
Nesreća u kojoj je stradao Josip Topolovec dogodila se oko 6.40 ujutro, kad je prvi put toga dana, od minimalno četiri puta koliko u smjeni dolaze na odlagalište, otišao istovariti smeće na Jakuševec.
– Mislim da su vozili biootpad, ali znam da se on dolje kipa. Svašta se dolje moglo dogoditi, sasvim je nesigurno. I sve ono što vi odvajate kod kuće, gore se zajedno istovaruje na isti kup, tvrdi Mario. Jako smrdi, “ali čovjek se navikne”, kaže.
– Prije nekoliko godina je nešto radioaktivno bilo u kontejneru, vozač i radnik iste su godine preminuli, ali sve se to zataškalo – tvrdi Mario. U Čistoći je radio 12 godina.
Josip je sinu ispričao da je čuo pucanj, kao da je eksplodirala bomba, i odjednom je sve smeće krenulo na njega. Započeo je odron.
– Nije se ni snašao, a ostao je bez ruke. Ne zna što ju je odsjeklo, ali preskočio je ogradu. Naišli su vojnici s autom, jedan od njih mu je svojim remenom podvezao ruku da ne iskvari dok ne stigne hitna pomoć. Kažu da je bio dobro, da je razgovarao s ljudima koji su bili jako zabrinuti za njegovo zdravstveno stanje – govori Mario za Jutarnji list.
Otac Josip u Čistoći radi 17 godina i ovo nije prvi put da se našao u opasnosti. Mario kaže da ovo nije prva nesreća na Jakuševcu, ali da se “puno toga sakrilo od javnosti”.
Josip je budan, ponedjeljak je proveo na Odjelu intenzivne njege na Rebru, no već danas će ga vjerovatno prebaciti na odjel. Ruka mu je odsječena iznad lakta, iako se prvo vjerovalo da su mu slomljena rebra, ljekari su, kaže Mario, kasnije konstatirali da su samo natučena. Dobre je volje kao i uvijek, ne žali se, najavljuje tužbu. Porodicu su već kontaktirali pojedini advokati, no razmislit će kome će povjeriti slučaj.
Josip i supruga, koja je prije tri godine preminula od karcinoma, odgojili su tri sina, od kojih je samo Zoran (28), teško bolestan mladić, ostao živjeti s ocem koji se o njemu brinuo. Mario i supruga žive u blizini, a nešto dalje, u Grabama, je treći sin Krešo (30) sa suprugom i sinom Davidom (3,5).
– Zoran ide na dijalizu, ne rade mu bubrezi, tata se za njega brine – kaže Mario. Josip sa Zoranom živi na srednjem spratu porodične kuće, u prizemlju mu je brat, na spratu bratići. Svako ima svoj ulaz, kao da žive u stambenoj zgradi.
Kad dođe s posla u Zagrebu, Josip voli raditi u vinogradu, svojem i susjedovima. Pomaže kad god stigne, porodici i komšijama. Budući da ima dovoljno staža, iako još ne i godina, sljedećeg je septembra namjeravao u penziju. Sad će, prema svemu sudeći, ranije. U svakom slučaju, prvo slijedi dugotrajno bolovanje. Hoće li dobiti protezu, za sad se ne zna.
Prije nepunih se mjesec dana odronila druga strana deponija, niko nije stradao, ali sve to ukazuje na opasnu nestabilnost. Ovoga je puta lavina smeća izgurala radnika na cestu zajedno kamionom. Sjurila se prema Topolovcu i odsjekla mu ruku.
– Sretni smo što je živ – kaže porodica.
The post JOSIP JE NA DEPONIJI U ZAGREBU OSTAO BEZ RUKE: NE ZNAMO KAKO ĆE SADA BOLESNI SIN first appeared on Hayat.ba.
