Lažni sirevi ukusom i teksturom podsjećaju na pravi, ali ako zavirimo u sastav takvih vještačkih proizvoda nerijetko ćemo pronaći brojne nezdrave sastojke.
Imitacije topljenog sira često se koriste u prehrambenoj industriji zbog svoje isplativosti, produženog roka trajanja i dobrih rezultata topljenja na višim temperaturama.
Obično se koriste u lošim picerijama i restoranima brze hrane, dodaju se smrznutim obrocima i nekim grickalicama, piše Punkufer.
Vještački, jeftini sirevi često sadrže manje proteina i kalcijuma od prirodnog sira, baš kao i soli, konzervansa i aditiva.
Neke imitacije sira mogu da imaju visok sadržaj zasićenih masti i holesterola koji štete zdravlju srca. Osim nedefinisane masnoće, skroba, boja i aroma, u takvim proizvodima nađu se i razne druge „hemije“ koje dugoročno mogu da naštete zdravlju.
Na primjer, E407 (karagenan), E412 (guar guma) i E417 (tara guma) mogu da izazovu tegobe s probavom pa čak i ozbiljnije bolesti.
Ali, zamene za sir ne treba miješati s kvalitetnim veganskim sirevima biljnog porijekla čiji je sastav jasan.
Iako mogu da im nedostaju određene hranljive materije koje se nalaze u tradicionalnom mliječnom siru, ako se radi o kvalitetnom proizvodu, neće imati štetan uticaj na zdravlje.
Sir najčešće nastaje od kravljeg, kozjeg ili ovčjeg mlijeka, odnosno zgrušavanjem bjelančevina u mlijeku pomoću sirila.
Kvalitetan, a samim tim i zdrav sir može da se proizvede samo od vrhunskog mlijeka, a većina domaćih sireva proizvodi se od svježeg, sirovog, nepasterizovanog mlijeka.
Osim toga, u mlijeku moraju da prevladavaju korisne bakterije, mliječno-kiselog vrenja.
Pokazatelj nekvalitetnog sira najčešće je cijena, ali najviše se doznaje čitanjem deklaracije i sitnijih slova na ambalaži.
Prirodni sir najčešće ima kratku listu sastojaka. Kako biste bili sigurni da ste odabrali sir u kom zaista ima sira, obavezno treba pročitati deklaraciju na proizvodu.
Na primjer, sir u listićima koji se koristi za tost-sendviče često sadrži mali procenat mlijeka ili sira, ogroman procenat masnoće i soli, a ostatak odlazi na surutku, emulgatore, boje…
Dodavanjem arome dobija se određena vrsta sira (čedar, ementaler itd). Za razliku od prirodnog sira, ovde nema pomjena o korisnim bakterijama koje imaju blagotvoran učinak na zdravlje crijeva, kalcijum, zdravim proteinima i masnoćama.
Kada kupujete sir, uvijek je bolje dati prednost siru u komadu – prethodno narendani sir također često sadrži nezdrave dodatke, a dobro je biti sumnjičav i prema siru koji je označen kao „sir za picu“, piše Krstarica.
KAKO PREPOZNATI LAŽNI SIR? first appeared on Hayat.ba.
