“Svaku večer vježbam da se dignem u pet ujutro. U pet sam već na nogama”, kaže Zoran (73) iz Proboja kod Ljubuškog. Čovjek je bez jedne noge, ali to ga, kaže, ne zaustavlja: brine se o stadu od oko 150 koza, radi svaki dan i već osam godina nema slobodan dan.

“Ne pijem kavu, ne pijem kolu, ne pijem alkohol. Tablete pijem minimalno. Nisam se prehladio dvadeset godina. Cijelu zimu radim mokar ko čep, ništa me ne boli”, kaže sa smiješkom i pokazuje štake s metalnim nastavcima.

Zoran tvrdi da živi od skromne socijalne pomoći.

“Imam socijalnu pomoć oko 250 maraka. Nisu mi dali penziju. Tražio sam građansku, nisu mi dali. Došao je papir kući i kaže da mi ne priznaju invaliditet. Čovjek nema noge, a oni mu ne priznaju invaliditet”, kaže.

Unatoč svemu, nastavlja raditi i brinuti se o životinjama. Najveći trošak mu je hrana, posebno mekinje i sijeno.

“Samo mekinje koštaju više od 5.000 maraka godišnje, a gdje ima sijena… Zadnju marku dam njima. Neću da životinje pate”, kaže.

Priča kako bez psa ne bi mogao čuvati stado.

“Vukova ima. Tko ima koze ili ovce, svi imaju pse. Ne može drugačije”, kaže dodajući da je bilo i problema, pritužbi i nesporazuma.

Na pitanje kako uspijeva jednom nogom skupiti koze i voditi ih po terenu, odgovara jednostavno: “Samo ih zovem. Idu gdje ja hoću. Navikle su na mene. Volim ih, ali mora se znati red.”

Za cijene kaže da su posljednjih godina znatno porasle.

Danas je koza 350 do 400 maraka, a govedo 500. Prije je bilo upola jeftinije”, kaže.

Zoran živi sam. Ženio se dva puta, a šalu koristi kao oklop.

“Ženio sam se dva puta… a ako bude, oženit ću se i treći put. Evo prilike, neka se javi tko hoće”, kaže kroz smijeh.

“Sve sam zaradio krvlju. Ne tražim nikoga ništa. Samo neka ljudi prepoznaju dobrotu”, zaključuje Zoran za Glas Hercegovine.

The post Nema noge, drži 150 koza i traži treću ženu appeared first on PressMedia.