Tijekom karijere najveći rivali Novaka Đokovića bili su Roger Federer i Rafael Nadal, no kao tenisač koji ga nije mogao pobijediti istaknuo se Andy Roddick, koji je ujedno i jedan od rijetkih koji se može pohvaliti pozitivnim skorom kod našeg asa, jer je porazio ga je čak 5 puta, naspram Novakova 4 trijumfa.

Svojedobno je Novak stigao do 3. mjesta na ATP listi – odmah iza tada neprikosnovenih Rogera i Rafe – tek prestigavši ​​Roddicka, a onda je postao dio velike trojke i na tom mjestu ostao dugo, sve dok 2011. nije eksplodirao i postao dominantan.

Amerikanac nije bio spreman za Đokovića, što se nije libio javno pokazati, a sve je kulminiralo na US Openu 2009., kada je Roddick posprdno pričao o Novakovim problemima zbog kojih je u toj fazi karijere često odustajao od mečeva. . Tada je u četvrtfinalu New Yorka viđen pravi “rat” na terenu kada se vidjelo da su obojica posebno motivirani.

Međutim, Roddick je posljednjih godina počeo mijenjati stavove i priznaje da je Novak najbolji tenisač, što je ovoga puta nedvosmisleno istaknuo.

– Nemoguće je dati statistički argument protiv toga da je Novak Đoković najbolji ikada. To je kao da dokazuješ gravitaciju u ovom trenutku.Izjednačio je rekord Margaret Court s 24 Slama, ali želi sve rekorde. Htjet će doći do 25. Nakon toga, on zapravo igra sam protiv sebe. Bit će između onoga što je njegova motivacija i onoga što mu tijelo govori. Zdravlje nikad ne uzimate zdravo za gotovo, pogotovo ne pred kraj karijere, ali ako je motiviran, njegovo tijelo izgleda kao da je sasvim u redu igrati još nekoliko godinanapisao je Amerikanac u autorskom tekstu za “Betway”.

Nedavno je upravo on uručio Novaku trofej US Opena, 20 godina nakon što je 2003. osvojio ovaj turnir, a još uvijek je posljednji Amerikanac kojemu je to pošlo za rukom.

Rodik je tijekom karijere puno više simpatizirao Janka Tipsarevića s kojim se dosta mučio na terenu. Izjednačeni su s po 2 pobjede na turneji, no Janko je postigao svoj podvig u Wimbledonu i US Openu. Doduše, jedan od najboljih servera ikada slavio je u Wimbledonu 2006. godine, kada se Janko probijao prema vrhu.